"More l'? More, mora..."
"Uzdigni to, vise, jos, da na nalegne, ozg'o.."
"Gdje je onaj cekic?"
"Tude je"
I tako hodajuci svijetom, primijetih jednu stvar koja se kod nas pod cilim(ce) sakriva. Dijalekti. Ljudi, po cijeloj Evropi, njeguju svoje dijalekte. Koriste ih kada gostuju na televiziji, kada pisu svoje tekstove koje objave malo i malo vise poznate i citane novine.
A mi? Sakrivamo, tajno se ismijavamo (Ne svi, naravno.) kada neko "progovori" svojim dijalektom. Tako su nam "otjerali" ikavicu nasih starih. Tako su nam otjerali ijekavicu u varijacijama od Bosanske Krajine do Istocne Hercegovine.
I da, nedjelja se pise sa j, sve ostalo je ekavica, isto kao i ponedjeljak. Vjesto imputirana ekavica, kroz sistem koji je nestao u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, ostavio je tragove i posljedice, no samo je do nas. Da prihvatimo, da saberemo, i objavimo sve nase dijalekte. Rijeci, koje cuh, prvi put u ratu, poput otojc, i inih.
Zivjeli svi ti, lijepi i lipi nasi dijalekti Bosne i Hercegovine.
Post je objavljen 29.08.2006. u 10:12 sati.