Marketing
Iskrivljenost emocija, ogranicenje pisanja
Metabolizam mi je spor, jako spor. Napravio sam gresku i prespavao posljepodne, odmah poslje rucka. Probudio sam u usporen, negdje oko sedam sati. Ustao, pojeo jabuku i kupio cigarete - Ronhill Super Lights. Cigarete su mi u torbi, polupopusene.
Probudio sam se napuhan, i usporen. Noge me bole od previse spavanja, i butine mi se trzaju jedna o drugu. U staklenim povrsinama izgledam iskrivljeno.Opet sam se udebljao.
Patim od blogerske bolesti. Gubitka glasa. Novi mi indentitet ne pase. Onaj stari je mrtav. Sve zbog zene kojoj je vjerojatno stalo do mene. Ne vjerujem ljudima.
Kada neznas sto pisati opisi okolinu oko sebe. Opsi svoje sojecaje. Na svakoj stranici teksta svih pet sojetila trebaju biti spomenuti.
U pozadini cujem tutnajvu brodskog motora, galebovi su samo cvijuk u pozadini. Kada se potrudim cujem sum klime. U uredu je hladno i vlazno. Obliznje borovo stablo radi sjenu na ovom dijelu zgrade. Nemam pogled, ali barem mi je podnosljivo preko ljeta. Stol na kojem radim stoji u krivo. Drven je, naslonjen na jednu nogu koju svako toliko moram udariti da bi se izravnala. Okruzen sam papirima, jedan razbijeni auto, poplava i oluja nekoliko puta, pa naposljetku udarac nepoznatog motornog vozila.
Opatica mi se javila na mejl. Obecala mi je da me vise nece citati. Lagala mi je. Rekla mi je da sam u krivu i da nije spavala s nikim. Obecala mi je da ce me pustiti na miru. Rekla mi je da ju mogu nazvati. Kako ? Obirsao sam joj broj telefona. Obrisao sam joj adresu bloga, vise ga ne citam. Kaze da me ne zeli izgubiti iz svog zivota.
Koja glupost. Nestao sam vec odavno. Osjecam se jadno. Osjecam se prazno. Pokusao sam ju voliti i napraviti vezu s njom. Nije islo. Za nju sam bio samo prica. Objekt fabule za pricat prijateljicama oko kave. Ne svidja mi se to. Zato smo se razisli. Prazan sam izunutra. Razocaran. Kako se predati nekome u potpunosti kada te ovaj na taj nacin gleda. Oduzela mi je dio mene.
I sada mi kaze da ne zeli da nestanem iz njezina zivota. Da ju mogu nazvati kada zelim.
Ne zelim ju nazvati.
Ne zelim ju vise vidjeti.
Prazan sam iz unutra. Mrvica je jedina koja ce dobiti ono sto je preostalo od mene.
Stavio sam ju na nula kuna danas. Cesto se cujemo.
Dolazi u cetvrtak kod mene. Prespavat ce. Soba mi je mala. I kako smo oboje preko sto devedeset biti ce nam tijesno. Morat cu sloziti krevet i usisati sobu. Neke ce stvari izletjeti vani, moje knjige ce biti poslozene.
Shvacam sto je proslo krivo. Spoznao sam sto je uzrokovalao blogersku bolest. Gubitak glasa. Previse ljudi zna za ovaj blog. Previse njih me je zamolilo da ih ne spominjem.
Zato sam tako ukocen, limitiran.
Mirvici necu reci za ovu adresu. Nadam se da ce shvatiti. Ovo je nesto sto meni treba. Zadovoljstvo mi je sjesti svako jutro , ili ponekad navecer i napisati post. Uzivam u tome, i bio sam ponosa na ono sto radim. Sada vise nisam. Tekst mi tesko izlazi iz ruku. Recenice su mi bezveze. Nema duha i volje, smisao je u banani. Nisam toliko iskren.
Bojim se da cu se tesko vezati na Mrvicu. Bojim se da necemo uspjeti u nasoj vezi. Ona studira na tamnoj strani istre i trenira kosarku. Kada cemo se vidjeti? Ocekujem izdaje na svakom koraku. Preventivno bjezim, kao sto sam ucinio sa Plavom Slikaricom. Htio sam otjerati i Mrvicu od sebe.
Kako mogu pisati da mi ponekad smetaju dugi i cesti razgovori. Da li bi mi ona vjerovala da sam uzasno sretan i zadovoljan kada me nazove? Mislim da ne. Zasto bi mi itko vjerovao.
Sto da ucinim s njom?
Zelim voditi ljubav.
Zelim provesti noc u krevetu zagrljen s njom.
Zelim osjetii njezin miris i zagrijati njezino tijelo.
Zelim se brinuti o njoj, zabaviti ju i zastiti.
Post je objavljen 29.08.2006. u 09:28 sati.