Marketing
ako nije ovako nemojte mi to reći
Znam zašto se ljudi razdvajaju. Znam zašto veze ne traju. To znam ne zato što sam nadnaravno mudar, već mi je danas sinulo. Ljudi su glumci. Ne glumci u smislu glumci u holivudskim filmovima no glumci koji svakodnevno stvaraju imiđ sebe koji, po sveu po njima prijašnjem, nikako nije pravi. Kada upoznate nekoga novog, i svidi vam se, što je prvo što ćete napraviti? I ne mislim na ono što će vaše tijelo napraviti jer svi znamo da oko toga nemate kontrole jer kada bi imali bi ja bio ljubomoran, već mislim na vašu potrebu da ostavite sve što moguće veći i bolji dojam nad tom osobom. Želite da nakon razgovora sa vama ta osoba ostane paf, i ne u smislu kao da je netko nekoga udario u stripu, već sasvim iznenađenima, i željnima daljnjeg druženja. Čitam u Cosmopolitenu kojeg ja ne čitam inače već samo kad mi je pod rukom (što napominjem zbog razloga povezanih uz ego i preseravanje) da primitivci i agresivci, silovatelji i njima reflektivni magneti za sponzoruše, daju sve od sebe da glume apsolutno savršene muškarce u pogledu, čega drugog, Cosmopolitena – koji je jasan samo metroseksualcima i starijim ženama koje misle da su hip i previše puta gledale seks i grad stoga misle da žive negdje gdje ljudi zaista troše 300' dolara na cipele- Ti savršeni muškarci, ili oni koji se trude biti takvi, sakrivaju Cosmo savršenim kvalitetama svoje nedostatke, kao recimo sociopatsko ponašanje te agresija nad ženama. Toliko im dobro ide u toj kameleonskoj tranzakciji da žene, potpuno u nadi da je ovaj možda onaj pravi, nasjednu i kasnije se čude kako im se to moglo dogoditi. I naravno, nisu one krive. Ovo nije ciljano u sarkastičnom obliku nego iskreno nisu one krive. Sve učenja od roditelja i od crkve, sve što pričaju o sa svojim prijateljicama, svako valentinovo kada se pitaju zašto su same kada u gradu postoji ista numera muškaraca koji se pitaju isto pitanje, namjenjena su da žena misli da postoji ikona muškarca koji je onaj pravi. Onaj pravi je relativan pojam, budući da onaj pravi postoji i za sve ostale žene na ovome svijetu, ali to nije «onaj pravi» nego «onaj pravi za tebe» - no za razliku od posjednovanja, «onaj pravi» spada u životnu kategoriju te ispada iz okvira vremena, stoga ne postoji «onaj pravi» za sada ili sutra već samo onaj koji će voljeti samo vas do kraja svemira. Sličnim putvima društva, muškarci žele istu stvar, jedino što oni nasjedaju na zle žene čak i ako znaju da su zle. Zle žene su različite od zlih muškaraca samo u pogledu da njihove želje dominacije nisu motivirane seksom stoga su manje limitirane te kontrolom prezentiraju nadmoć nad svakim bićem sa potencijalnom erekcijom. Muški – stoga, moraju prezentirati suprotno od prosječnog muškarca – NE, ja ne želim samo seks, NE ja ne želim samo domaćicu, VOLIM sebe, VOLIM djecu, ZNAM kuhat, ZNAM plesat, UZ TEBE sam, NE varam, NE pijem – sve ono što muškarac u svijetu možda i ne želi te ne voli. Tek tada kada žrtva nasjedne na ulogu savršenstva akter spušta svoje prave namjere te pokazuje svoje pravo «ja» - «ja» toliko nesavršeno da boli njega više nego žrtvu.
Naravno – mi ostali, mi ne silovatelji ne agresivni ne namjerno loši muškarci, imamo sličan problem. Mi također, (zarez zbog efekta) nismo savršeni. Tada kada upoznamo ženu, želimo joj se svidjeti, jer bi tada imali nešto zajedničko. Tada i mi radimo stvari koje inače ne radimo, pazimo na instinkte te se trudimo biti bolji. Kada napokon privučemo ženu naših trenutnih snova, i nakon što neko vrijeme prođe i kada dobijemo što smo htijeli u nekoj količini, polako spuštamo svoje gardove i vraćamo se na staro, i tada žena shvati kakvi smo te je kraj veze neizbježan. Gluma je najbolji način prevare i laži. Naravno, postoje ljudi koji ne glume ni tren, i predstave sebe kakvi jesu i žena ih uzme ili ne, i ti su oni hrabri ljudi koji se trude raditi na sebi stoga njima zahvaljujem za uzor. Postoje i jednostavni instinki da se ponašamo drugačije, ili smo promjenjeni alkoholom te smo veseliji nego inače, ili se trudimo pokazati nešto što žena želi vidjeti. To bi neki karakterizirali kao «trud» oko žene, što neke žene cijene. Ponekad su dvoje ljudi tako drugačiji da se razgovori teško vode na način poznatim od prije, već se moraš potruditi drugačije razmišljati te koristiti riječi koje ne znaš ali koje ona razumije, ili se trudiš ostaviti lažnu sliku samo radi toga što sebe jednostavno ne voliš. I evo pravog smjera razmišljanja – kada upoznamo nekoga novog, ono što zbilja želimo je jednostavno to da nas drugi vole, ali ta gluma je u biti tu ne zbog njih, žena oko kojih previše plešemo, nego zbog nas samih. Nikad mi nije bilo jasno kada mi žena kaže da se trudi izgledati dobro ne zbog drugih nego zbog sebe, što je napola laž, no zbilja se mora uzeti u obzir da se žena koja dobro izgleda zaista osjeća bolje. Tako i mi muški u situacijama kada smo upravo napravili nešto što nikada nismo, nešto časno i pošteno, zaustavimo i pitamo se što smo upravo napravili i je li moguće da to napravimo ponovno (kao peso koji je upravo otkrio masturbaciju) i u tom času se osjećamo dobro. Tada to radimo ponovno jer nam se sviđa, a sviđa se i djevojci – i evo onoga zašto volim ljubav i veze i sve to skupa, evo razloga za sve to: Svaka osoba na ovome svijetu nas može promjeniti, poboljšati, učiniti nas boljim osobama i jok spomeut, važnije, sretnijima. Pa čak i ako veza ode u kurac, što na kraju hoće, nema veze, jer to što dvoje (ili troje, veli moj libido) ljudi imaju zajedno, to je unikat, i to je dio tebe. Taj dio koji si promjenio ostaje u tebi, i zbog svega, postaješ bolja osoba. I naravno, moramo se potruditi da možda činimo stvari koje bi promjenile na bolje osobu sa kojom jesmo, dodamo nešto što će tu osobu učini sretnijom. Možda vezama postignemo nirvanu. Možda je to razlog zašto bi trebali glumit pred drugim ljudima. Možda nas drugi ljudi mogu ne samo navesti na orgazam već i ostaviti paf, i ne u smislu kao da je netko nekoga udario u stripu, već sasvim iznenađenima, i željnima daljnjeg druženja.
Ljubav, narvano, ima neki dio u svemu tome.
Post je objavljen 29.08.2006. u 00:54 sati.