Marketing
Vratih se ... nažalost =(
Zašto nažalost ? Jer ja doslovce obožavam to mjesto i svake sam godine nakon povratka neko vrijeme u depresiji zbog toga. 
A sad o tome kako mi je bilo ... mislim da se već po uvodu kuži da mi je bilo super. Zadnji dan smo ja i sestra poharale Aqua Shop. U tom dućanu ima toliko zakon stvari da je to bolesno. Mene su se najviše dojmile one napuhane stvarčice punjene gelom za kupanje. Bilo ih je u obliku zvjezdica ( imam tu =), cvjetića, ribica, dupina, hobotnica ( i ne, ono malo stvorenje,
nisam htjela kupiti hobotnicu jer je bila bezvezna, makar se ne bih žalila da sam imala po jedan primjerak od svakog tog čudesnog predmeta ). Sad dok ovo nabrajam, zvučim kao 5-godišnje dijete opčinjeno nekom igračkom, ali ta zvjezdica je punjena gelom boje mora i ima miris plaže, pa mi savršeno pristaje uz moje nostalgično raspoloženje, koje kao da na neki način uživam potpirivati. Ma, ja sam toliko komplicirana osoba da se ponekad ni sama ne kužim, ali vratimo se na temu prije negoli počnem filozofirati o svom karakteru. 
Već prvog dana sam imala osjećaj kao da smo tamo već tjednima. Možda su zato ta tri tjedna i protekla tako brzo. To je prokleti Murphyjev zakon, ali i prokleto istinit : Satovi idu brže preko praznika. 
Ono što mi nikad nije nedostajalo pri povratku su dva derišta koja su svake godine u apartmanu do nas. Tzv. seke. Svake godine od rane zore pa do iza sumraka one urlaju iz sveg grla i time meni i mojoj sestri dižu tlak brzinom svjetlosti. Svakog jutra me bude iz mog blaženog sna, svakog poslijepodneva iza ručka mi dođe da ih izgađam jajima i svake večeri samo čekam da nastane muk s druge strane dvorišta, poput strvinara koji vreba na večeru. 
I neka mi samo netko kaže kako su to razigrana dječica ! Nitko normalan ne bi ostao hladnokrvan na njihovo urlikanje, gotov svatko bi pošizio slušajući ih.
Anyway ... ono što najviše volim ondje je osjećaj slobode koji me tamo preplavi. Mogu izaći iz apartmana kad god poželim, šetati uokolo koliko god želim i gdje god želim. A možda mi je ipak draže to što tamo ima tooolikooo zgodnih dečki ... ! 
Bio je jedan tako zgodan tip da sam zapamtila i broj njegove registarske tablice u slučaju da se pojavi i iduće godine, kada ću proučavati tablicu svakog auta. Ima oko 18-19, ali je taaaaako zgodan ... 
a jedan tip me svojim izgledom strašno asocirao na jednog preslatkog Mađara od prošle godine. Dobra vijest : tu je svake godine. 
Loša vijest : mutavac gleda samo sebi u nos. Svaku večer sam tjerala sestru da idemo van, iako smo išle zapravo tek 3-4 puta u 3 tjedna. Obožavam šetati po centru, iako ljudi hodaju toliko sporo kao da idu po smrt. 
Izvanredne situacije u kojima čak ni ja ne bih izašla navečer van su one kad je na telki tekma. 
Naravno, slijedi komentiranje Dinamo : Arsenal i Arsenal : Dinamo. Ali sažeto. Dečki su fakat izvrsno igrali, a u prvom susretu me se osobito domio Modrićev pristup igri. Njegov način igranja je i inače spektakularan i zato mi je najdraži u Dinamu, ali te večeri je naprosto savršeno igrao. Još da je i uspio zabiti koji gol ... A igra Nowotnyja je prenapuhana. Lik uopće ne igra TOLIKO dobro, s obzirom na to koliko su ga platili. I odmah se uspio strgati. Mislim, zna on igrati i ide mu dobro, ali ipak je situacija oko njega malo prenapuhana. U uzvratnom susretu sam se toliko razveselila kad je Dudu zabio gol, ali problem kompletnog hrvatskog nogometa je taj da ne znamo održati svoje vodstvo, koje najčešće dolazi na početku. I taj Flamini me dobrano uzrujao. Mrzim kad suparnici onih za koje ja navijam postižu pogotke u zadnjim minutama. 
Odmah sam se sjetila tekme sa SP, Njemačka : Italija. Dva gola Talijana u dvije zadnje minute ... mrzim to !!!!!!!!!!!!!! 
Zadnji tjedan u Crikvi je uslijedilo ono što obavezno, ali i nažalost, uslijedi svake godine na moru : " ženska stvar ", koja me ostavila na miru baš onaj dan kad smo išli kući i baš je taj dan moralo biti od 0-24 sunčano i vruće. 
Opet Murphyjev zakon : Ako postoji mogućnost da nešto krene krivo, krenut će krivo. Taj Murphy je bio genije ... Znao je sročiti najjednostavnije činjenice na najjednostavniji način. A opet, s druge strane, iako toliko kukam zbog vremena, to je jedna od stvari kod kojih sam redovito optimistična. Naime, kad god želim da bude lijepo vrijeme, ja u to stvarno i vjerujem.
Pa, ne znam baš što još napisati osim da ovo ljeto još nije ni prošlo, a ja već jedva čekam iduće.
P.S. Ovo mora da mi je najduži post dosad ... !
Post je objavljen 28.08.2006. u 21:02 sati.