Marketing
Dečki, kada vas cura gleda, ima razlog.... Najčešće je to ljubav....
Inače nemam običaj izlazit preko tjedna, no jučer san izašla... Zapravo, nije to ni bil izlazak, više uobičajeni đir po gradu, do parka, pa na bilijard... uglavnom.... Dogovor je bio da gremo u twins na partiju bilijarda....
No, bilijard je bio zauzet, pa smo išli đir do grada...
Na rivi ej bila neka fešta (ribarska večer, mislim...) ali, nije nam se dalo bit tamo, nego smo lipo sili va Nik i popili kakao... 
lol... 
Meni se nakako full jela čokolada, pa san otišla do kozuma... I zamislite ovo!!!! U konzumu nisam našla dorinu s kokosom!!!! Grozno.. 
Nekako tužna, morala san se zadovoljit s dorinom s keksom... 
Otišli smo đir do parka i sili... Dok san ja jela čokoladu, oni su čikali... 
Uzaludan je bio moj trud i pokušaji objašnjavanja da cigare ubijaju... ah...
Uglavnom...
Opet smo otišli do Twinsa.. Počeli smo igrati, onda su došli neki likovi, pa su počeli igrat s nama, a meni je bilo dosadno i ni mi se više dalo bit tamo pa sam lipo otišla doma.... 
Eto, sad sam ukratko opisala svoj dan, ali preskočila san ono bitno, razlog zbog kojeg uopće pišem.... Dok smo đirali po gradu, srela san NJEGA... Zapravo, nisan ga srela, samo san ga onak slučajno ugledala... on mene ni vido... i nisam osjetila ništa, baš ništa.... ona iskra koja se upali uvijek kad ga ugledam nije se upalila... možda je samo na tren zatitrala... me, ne, ni ni zatitrala, uopće je ni bilo... Gledala san ga onako, normalno, kao što gledam prijatelja, poznanika... Shvatila san da moja zaljubljenost odlazi, nestaje... jednako brzo kao što je i došla...
Osjetila san olakšanje...
Uvijek mi je bilo čudno, jer on nikako nije shvaćao da mi se sviđa... Uvijek sam ga gledala, u njegovom društvu bila san zbunjena, jako zbunjena.... A on nikako nije shvatio te silne poglede, i nije mu bilo čudno što sam se u njegovoj blizini ponašala drugačije, čudno... No, možda je i shvatio, ali nije želio ništa reći, povrijediti me... Sada je ionako kasno, prekasno.... što je bilo-bilo je... No, da mogu vratiti vrijeme, opet bih sve ponovila ovako, jednako....
Navečer san legla u krevet i onako, sasvim slučajno pomislila na njega... i nisam osjetila one čudne leptiriće u trbuhu... I, po prvi puta u tko zna kolko vremena nisam ga ni sanjala...
Gotovo je, gotovo...
Ah, možda ću bar sad moći biti u njegovoj blizini bez da pocrvenim, i možda ću moći progovoriti s njim poneku složenu rećenicu... onak, bez poteškoća, bez zamuckivanja.... Možda...
Evo, tako je prošla i moja druga zaljubljenost u životu...
Opet nesretno, ali, nije važno... Bilo je lijepo nakon godinu dana opet osjetiti leptiriće u trbuhu... ma da i nisu bili obostrani... 
Kissam vas sve i volim vas... mwa
Post je objavljen 28.08.2006. u 21:25 sati.