Marketing
Sva bića umiru sama...
Život.. nekako ga dobiješ,a onda samo iskoristiš, uništiš i potrošiš... Nema ga više... Tako brzo prođe da i ne osjetiš da ga imaš. Shvatiš da ga imaš upravo onda kad ga izgubiš! Prekasno... Ostaješ sam, izgubljen negdje u nekom vrtlogu vremena koji nema ni početka ni kraja... Potpuno neka nova dimenzija, nepoznata, hladna i mračna... Nitko se iz nje ne vraća, ali se i našao tamo sasvim misteriozno!..Zašto...?
Što ako ona uopće ne postoji... Ili ako smo mi svi upravo sad u njoj, a to ni ne znamo... Možda smo živjeli već prije u nekoj opet nepoznatoj dimenziji prepušteni samima sebi... Lutajući i tražeći svijetlo... Svijetlo!? Jesmo li ga pronašli?...Možda... Ali, traženo je na pogrešan način... Zamišljeno je kao najveće savršenstvo i kao takvo je traženo u mračnom i prokletom podzemlju...Ali, kako pronaći nešto kad ne postoji u onom obliku u kakvom je traženo? Zapravo to svijetlo bili su upravo oni sami...
Oni su nositelji skrivenog svijetla koje skriva život pun optimizma i neke čudne dobrote..., ali toga nisu svjesni... Kad će uspjeti shvatit svoju moć i posebnost? Čekaju novo vrijeme i dalje se nadaju da će ga pronaći, ali još ne shvaćaju tko su oni sami...
Nositelji dobrog života prokleti da to ne znaju, i dalje lutaju mračnim podzemljem osuđeni da umiru sami bez topline drugog ljudskog srca koje još traže...
Nastavlja se...
Post je objavljen 28.08.2006. u 21:37 sati.