Marketing
mentalne manipulacije...
Politika me nikad nije zanimala, no ironija je kako uvijek neke stvari koje me ne zanimaju dopru do mene.
Jučer gledam Epicentar s Mirjanom Hrgom. Mislim da je to jedna od boljih emisija koje sam gledala u zadnje vrijeme. Iako mi se slučajno našla na programu, no tema mi je bila zanimljiva. Zapravo ta tema mi je postala zanimljiva prije par dana uoči onog slavnog Petračevog dolaska u Zagreb. Bolje rečeno, neke sitnice tog njegovog dolaska su mi upale u oči, postale su mi previše poznate i počela sam slagati puzzle... stvari su se počele slagati same od sebe. I onda gledam tu emisiju jučer. Žganjer i onaj novinar su bili jedini normalni i... realni. Na odvjetniku se vidjelo da mulja, al da, mulja naravno za lovu. Bilo mi je malo smiješno gledati Hrginu naivnost u toj cijeloj priči... kako joj Žganjer lijepo objašnjava da o informacijama kojima raspolaže ne može pričati kao što to može, npr. Globusov novinar. Na neki skriveni način je javnosti pokušao dati do znanja da se policija „paralizira“ po pitanju visokopolitičkih ili mafijaških slučajeva. Pa kako i nebi, kad je u njihovim redovima onaj koji ih stopira. Dobro se tada izrazio kolega novinar rekavši kako je jasno da svaki mafijaš nije mafijaš ukoliko nema svog policajca, svog suca, svog političara i svog novinara. Svaka mu čast. A i na njegovoj hrabrosti da već desetak godina pročava organizirani kriminal. Treba imati muda baviti se time, a nemati dobru pozadinu iza sebe. Ne znam kako taj čovjek živi bez osiguranja i zaštite. No, tko zna, možda ju i ima. Svejedno, divim mu se.
U cijeloj toj priči, u tom puzzle-u, u tom kaosu, vidim kako je to sve varanje naroda. Kako su u toj priči skrivene dvije priče o kojima se uopće ne priča i nikada neće. O jednoj se doduše priča na pola. Kako se plasiraju lažne informacije da ljudi misle o jednim stvarima kako ne bi mislili o drugima. Naciji se ispire mozak. Bitno je dal će glavni lik biti optužen ili neće. A nitko se ne pita dal je to uopće glavna radnja? Dal je on uopće glavni lik? Svejedno, napravljeno je tako da bude...
I dok se javnost bavi nebitnim i sporednim stvarima i razglabanjima o njima, Petrač i njemu slični jako dobro znaju tko su, što su i gdje su. I njima je dobro, jer sve ide po planu. Jer nijedan od njih nije ušao u ništa, a da prethodno nije znao u šta ulazi. Svi su oni dobro pripremljeni i puno stvari je varka, a za koga drugog, negoli za narod. Ako ljudi počnu razmišljati da se ništa ne dešava slučajno, možda im se bar malo otvore oči. Ja se nadam.
Meni se uglavnom složio puzzle. Al to je samo moja sreća. Inače bih bila naivna kao i svi drugi.
Post je objavljen 28.08.2006. u 21:26 sati.