Laži... nikada nam nije drago čuti laž ali vele ljudi da je i to bolje trpjeti... bježati od istine... to i ja ponekad radim... BJEŽIM OD ISTINE... sakrivam se u kutevima, sama sebi ne želim priznati da to nije onako kako sam do sad vjerovala... GLEDALA SVIJET RUŽIČASTIM NAOČALIMA... nažalost nije sve tako... nije sve SAVRŠENO, naprosto, NIŠTA, APSOLUTNO NIŠTA NIJE SAVRŠENO...Trpjeti laži je jedno, ipak na kraju saznaš istinu, no trpjeti DVOLIČNOST, to je nešto sasvim drugo! Jedno ti kaže, drugo radi i tako polako se stvara mreža, mreža koju je nemoguće pokidati iako se temelji na sasvim bezličnim stvarima... jednostavno MRZIM DVOLIČNE ljude...
Puno, jako puno puta sam tužna, bez razloga... pomišljam tad na svašta... sve mi je ravno...
Kad bi se barem moglo vratiti ono vrijeme... Da ga bar malo promjenim... akoje to moguće...
Ineska, Ivana, David i svi ostali... imate mahanje...
Samo jedna posebna osoba ima poseban pozdrav...(p.s. nadam se da uživaš i da ti je lijepo vrijeme...)
PREBOLJELA SAM TE
Danas sam jaka kao stijena,
i ničeg me nije strah.
Više mi nisi važan,
i od mene ne možeš stvarati prah.
Postala sam čvrsta,
možda čak i jaka kao ti,
ni suze, ni smijeh na moje lice,
ti više ne možeš natjerati...
Preboljela sam te,
danas to mogu reći glasno,
ne volim te više,
jeli ti to jasno?!(moš˝mislit...)
Post je objavljen 28.08.2006. u 20:55 sati.