Marketing
Petar Pan
nadobudno sam sjela za laptop... malo sam zbunjena, ne znam kai mi je- prolaze mi dan u nista. prie jedno par dana sam mislila da sam se promijenila... ovo ljeto, novi ljudi, novi pogled na svijet.. i onda sam se vratila doma.. nema vise sunca, mora.... kisha, tamno nebo... ko da me neko opako bice koje me ljubomorno promatralo tjekom onog uzivanja na moru htjelo prizemljit. back in real world.. fale mi ljudi.. na neki nacin uz njih mogu bit ona svoja, gledam stvari drugcije... mozda zato jer ih poznam odkad smo bili djeca, mozda jer nisu iz moje sredine... mozda su me zato mogli tak dobro nasmijati.. i svaki dan uciniti vrijednim dugog sjecanja.. swe kai je dobro kratko traje...
nije fer! zakai.. zivim ovaj zivot i shvacam da sva ona ogranicenja protiv kojih sam tolko nekad buntovno i raspaljeno raspravljala s drugima radimo sami... covjek je sam sebi postavio ogranicenja...i pokusavam bit drugcija..i sve mi je vise jasnije sto sam starija da idem protiv struje.
nije fer
ne zelim odrasti... wanna be Petar Pan... :) naivno. zakai je sve tolko kompliciranije sto sam starija? sjecam se da dok sam bila klinka u vrticu,htjela jedina ostat tam.. bilo mi je cool. ostali klinci su se zurili odrasti, biti veliki.. ne zelim bit ozbiljno, kruto i plitko bice koje ce se jednog dana brinuti samo o novcima, tvrtci, obitelji i ostalim beznacajnim stvarima.. zelim sanjariti zauvijek.. proputovati svijet.. cesto zamisljam sebe negdje u srednjem vijeku... jel bi bila ista osoba? ne znam.. nekak mi fora zvuci... jos je bilo zagonetki u svijetu.. bilo je tajni koje su cekale da budu otrkivene.. bilo je legendi, mitova... ljudi su vjerovali u nesto.. nije bilo toliko iskvarenosti mešu ljudima... bed.
mozda zato i obozavam Harry Pottera:) nekak, fantasy stvari.. vjerovati u nesto izvan sive svakodnevice.. jednom sam pricala s frendicama.. o tome kaj bi pozeljele da imamo samo jednu zelju..ja sam rekla da bi htjela zivjet u svijetu harrya pottera:) malo su me cudno pogledale, al ono.. nekad se u citanju tak unesem da zaboravim da ja nisam tam.. i onda je grozno vratit se in real world...
s odrastanjem se vec kolebam jel bi mi to bila ta zelja.. da imam samo onu jednu.. kad smo jednom prie nekih par tjedana pricala s inom rekla sam da mi je najveca zelja da mogu kontrolirati vrijeme.. pitala me zky... i onda sam sama sebe zaprepastila odgovorom.. "zato jer bi bilo cool da, onak, usred testa zaustavish vrijeme- izvadis knjigu, sve prepises u test i natrag pustish vrijeme da se vrti.. al da ti ne ostarish, ne? kuzis? ili, dobila si posao, sef ti je uzas i velish krivu stvar...jednostavno premotas vrijeme natrag i popravis sve..."... evo, ta mi je izjava bila znak da sam drugcija- starija, ozbiljnija.. napustam svijet maste...
i to je scary...
Post je objavljen 28.08.2006. u 19:13 sati.