Upravo se vozim autobusom prema Splitu (sad smo ispod Velebita, negdje između Senja i Karlobaga), a pošto se očito pokazalo da ovo čudo od kompa iz razloga koji su ostali nepoznati ne želi pokrenutri DVD "Gospodara prstenova", i pošto nemam pametnijeg posla jer sam dobio sjedalo okrenuto od mora (dakle ne mogu ni gledati nešto zanimljivo kroz prozor) (nije da inače posebice poštujem taj raspored sjedenja, ali ionako su kad sam ušao sva sjedala koja su na desnoj, prema moru okrenutoj strani busa, bila zauzeta, sjeo sam ipak tamo kamo sam i trebao), palo mi na pamet da bi mogao napisati jedan klasičan post koji neće biti usko vezan za filozofiju, da se ipak malčice pokaže da je ovo blog a ne enciklopedija filozofije na što uglavnom liči (i nije da mi ta činjenica smeta, ali dobro). Uf, ova prva rečenica je stvarno bila udarna, inače me na putovanjima, a pogotovo ako uz to svira dobra glazba (ovdje je Therion, a inače je u busu, barem dok nisam imao slušalice, sviralo nešto što je lagano ličilo na techno, 20 minuta isti ritam bez ikakvog traga melodije, očaj živi), uvijek hvata neka posebna vrsta inspiracije i to bi bio grijeh propustiti u ovo vrijeme kad me kreativne ideje sve više izbjegavaju.
Nakon kraćeg razmišljanja o čemu bi mogao pisati, a da ne opisujem zadnjih par dana jer takve stvari baš i ne volim na blogu (na svom, dakako, a inače volim kada drugi takve stvari pišu), već mi se daleko više sviđa kada se u postu, uz neke nezaobilazne stvari obradi i jedna malo ozbiljnija i čitanja vrijedna tema, koja će opet nekako biti povezana s autorom bloga i davati nekakav uvid u njegova stajališta i razmišljanja. I tako, očajnički tražeći temu, pun stvaralačke energije koju ne znam kamo usmjeriti, padne mi na pamet kako je to zapravo jako često – to da nemam temu, bilo za razgovor, post ili nešto treće. Ne znam jeste li, i ukoliko jeste, koliko često imali taj osjećaj, ali mene stalno prati – kad god trebam ili bi mogao o nečemu pričati, osjećam kako je to najgluplja tema koja uopće može postojati i da se o tome zapravo najbolje šutjeti. Jučer sam proveo gotovo čitav dan s prijateljicom koja se vraćala iz Poreča u Travnik i nisam se mogao prestati čuditi koliko ona zapravo ima tema, o koliko stvari može pričati i kako uz nju jednostavno ne može biti dosadno, ma koliko sugovornik bio šutljiva i za razgovor neraspoložena osoba. Isto tako, pred par sam sati, malo prije polaska autobusa (koji je, usput budi rečeno, već prošao Karlobag... barem mislim da je prošao...), također pričao s prijateljicom kojoj se također treba diviti i zahvaljivati Bogu (ako u njega vjerujete, jasno) što postoje takvi ljudi jer, kad bi svi bili šutljivi u mom stilu, ovaj bi svijet bio jako tiho mjesto. A vidjet ćete da golema većina tihih ljudi zapravo mrzi tišinu više od onih koji su po naravi pričljiviji i komunikativniji, samo što ne vole kada su oni ti koji je (tišinu) narušavaju. Što se mene osobno tiče, ako imam određenu temu mogao bi je se držati neodređeno dugo ("Kao pijan plota" – rekao bi Katolik), samo što golema većina tema kod mene ne prolaze kao spomena vrijedne, tako da budu srezane i odbačene prije nego što i razmislim kako da ih razradim. Mislim, meni nikad ne bi palo na pemet da pričam o, recimo, hrani, beletristici, glazbi, umjetnosti, znanosti ili bilo čemu drugom... Zamislite samo scenu, šutnja i onda ja provalim "Ja inače jedem pizzu bez gljiva." ili "Jesi znao da je Venera zapravo toplija od Merkura iako je udaljenija od Sunca?". Naravno, nije nikakav problem pričati o tome kada netko to postavi temu, ali što ću ja sada drugima govoriti astronomske podatke ili svoje glazbene ukuse... Tako da je zapravo pravi užitak biti u društvu osobe koja vrvi temama, a srećom u zadnje sam vrijeme upoznao dosta takvih.
Dobro, to sam napisao, a pošto mi je još ostalo 58% baterije, bacit ću se na razmišljanje o čemu bi sad mogao pisati jer još uvijek imam puno volje i malo ideja. Možda o općem padu kvalitete na forumima... Vjerojatno ste svi primjetili koliko je novih foruma (sada govorim direktno za metal forume, ali može i općenito) nastalo u zadnjih pola godine; isto ste tako morali primjetiti da su sve to mali i srednje-mali forumi, a pošto su im teme jednako opće kao i onim daleko većima, ne mogu im konkurirati kvalitetom rasprave. Dakle, ostaje ona druga stvar koja se uvijek veže uz forume, čak i kad otvarate forum imate oglas tipa "Create a community", i taj "community" je ono što malene forume još drži na opstanku. Međutim, stvaranje takve zajednice veoma je teško i zbog toga ih većina propada u prvih nekoliko mjeseci, svedu se na admina i aktivne članove koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke, a i oni uglavnom nisu neki diplomirani spammeri, tako da se na forumu piše po par postova dnevno... Nije da imam nešto protiv takvih foruma; dapače, i član sam na mnogim sličnima, ali držim da, ukoliko forum želi da se proširi i ostane konkurentan, uz zajednicu mora ponuditi i kvalitetu rasprave, pogotovo ovdje kada pričamo o glazbenim forumima. Mogu nabrojati petnaestak metal foruma; svi imaju isti ili slični style (skin), identične podforume i teme, čak i članove... A možda ih četiri može ponuditi koliko-toliko kvalitetnu raspravu što se glazbe tiče. Zato uporno nagovaram administratore da se specijaliziraju na jednom uskom području, da ponude malo ali kvalitetno, i zajednica će se stvoriti sama od sebe... Preko dvadeset hrvatskih metal foruma, a niti jedan hrvatski Black Metal forum... ili Gothic, Power, Heavy... A upravo se tako postiže kvaliteta i dobivaju članovi koji na temu o nekom bednu ne stvaljaju komentare "Sviđa mi se." i gotovo (ili samo stave neku kombinaciju smajlića umjesto posta), nego su u stanju (i imaju volju) ući dublje u njihovo stvaralaštvo i ponuditi nešto vrijedno čitanja.
Da malo i personizirm stvar, moram priznati da sam poprilično ovisan o forumima; u prosjeku minimalno dva sata mog radnog dana otpada na pisanje postova, što u neku ruku i jest poprilično, ali mislim da je još uvijek u granicama normale. Mnogi će reći da je nemoguće upoznati nekog preko interneta, da se to ne može mjeriti sa upoznavanjem uživo, i da forumi samo nude jednu nepotpunu, u nekim slučajevima i pogrešnu sliku. Nemam to ni namjeru osporavati, mislim da ne postoji osoba koja je na forumima u potpunosti ista kao u "stvarnom" životu, tj. ona o kojoj ćete istu sliku imati upoznali je uživo ili samo preko foruma. No ovdje u neku ruku ja i želim biti u zabludi – držim se uvjerenja prema kojem ljude, do određene granice, ne shvaćam prema onome što jesu nego prema onome što bi željeli biti, ali iz određenih razloga, ma koje oni prirode bili, ne mogu. Jasno da ovakvo shvaćanje ne daje u potpunosti pravilnu sliku, ali dopuštam si određeno odstupanje... Baterija je na 18%, dosta za danas...
Post je objavljen 28.08.2006. u 16:55 sati.