"Ne padne nista prije
nego mene okrzne!"
Ostajuci naglo sam u parku
Luksemburg,zapisao sam to
na papiru doletjelom pred kisu.
Kao kakvo sidro kise,nepomican
gledao sam,zatim
kojim se sve putima
nekoliko prvih prezivjelih kapi
slijeva niz goli zenski kip.
Danas palim taj papir-podsjetnik
za stranice iz knjige neke njezne
dame parka Luksemburg.
Gori ko zbun kupine u kom jureci
prema samoj sredini zasvjetluca tad
stotina vinogradarskih puzeva.
Post je objavljen 28.08.2006. u 16:56 sati.