Ove godine pružila mi se prilika da zdimim na more na mjesec dana. I poveselila se koka kako će se nakupati i nasunčati, nagledati komada.... Da će se po prvi put u životu vratiti s mora s bojom....
Stigao je taj dugoočekivani dan i koka je stigla na odredište. Tek se počela opuštati, i nazove ju riblja majka s vijesti da je riblji otac završio u bolnici, a kako je Jiba imala već dogovoreno mijenjanje sestrične na poslu, nije mogla odmah isti dan krenuti doma....
Nakon dva dana, javlja se riblja majka opet i javlja Jibi da je i riblja šogorica u bolnici. I da je riblja nećakinja (zlato moje malo) bubino. Zove riblji brat i govori da i on mora na neke pretrage. Riba već pizdi, al šta će, mora zamijeniti sestričnu i ostaje tamo pušeći cigaretlin za cigaretlinom.... Nazove je riblji brat opet nakon dan dva i kaže da će i on morati u bolnicu.
Pakiraj Riba kofere i odleprša nazad doma, brinuti se za bubinu riblju rodbinu.... Sunca vidjela nije sljedeća dva i pol tjedna....
Svaki sa svojom dijagnozom, svaki zbog različite stvari....
I onda riblji otac (koji do tada nije imao nikakve simptome) u bolnici počne dobivati neobične simptome - temperatura mu se spusti ispod 34,5 stupnjeva, i u roku 20 minuta skoči na preko 40. Vrli su ga doktori, naime, uspjeli inficirati nekom bakterijom. Mrak, nema kaj, ha?
Sad je bolje, koliko-toliko... svima.... jedino još buraz ima nešto svoje za zbaviti....A nadam se da će im samo bolje i biti....
Kao što sam rekla - ako želiš nasmijati Boga, reci da imaš planove!
Pa ti planiraj ak možeš....
Post je objavljen 28.08.2006. u 15:54 sati.