Ljeto se pomalo priblizava kraju. Iako su moje skolske obaveze zavrsile prije nekoliko godina i usprkos tome sto cijelo ljeto radim, za mene je deveti mjesec uvijek pocetak necega novog. Novih aktivnosti, novih poznanstava, novih iskustava. Tako da se pomalo osjecam kao da mi ce mi za koji tjedan poceti nova skolska godina. Ove godine sam odlucila upisati se na tecaj fotografije. Vec duze vrijeme razmisljam o tome, ali sto zbog novaca, sto zbog lijenosti, to jos nikako nisam realizirala. Ali sad je konacno kucnuo trenutak da to stvarno i napravim. Zanima me kakav ce biti tecaj i hocu li uspjeti nauciti nesto korisno. Najvise zelim nauciti bolje gledati i razviti 'fotografsko oko': da dok hodam ulicom uocavam razne detalje koje bi mogla slikati. Zelim postati svjesnija svega sto me okruzuje.
U deveti mjesec nastavljam i s jednom aktivnoscu koju vec nekoliko godina prakticiram, a to je tecaj spanjolskog. Jednostavno obozavam taj jezik. Iako ga vec godinama ucim, ne uspijeva mi ga skroz savladati. Problem je u tome da tecaj imam samo jednom tjedno, a osim toga nemam nikakav doticaj sa spanjolskim (osim za vrijeme putovanja :) Ove godine se nadam poceti tecnije govoriti i to ponajvise zahvaljujuci spanjolskoj grupi koju pokusavam oformiti. Cilj grupe je sastajati se otprilike jednom mjesecno, poduzimati razlicite aktivnosti povezane sa spanjolskom i latinoamerickom kulturom i usput vjezbati spanjolski. Sad trenutno pokusavam organizirati tapas workshop i tako spojiti ugodno s korisnim. Nadam se da ce se svi moji napori isplatiti.
And last but not least: u deveti mjesec ponovo pocinjem s aerobicom. Sve moje optimisticne odluke koje sam donijela 26 travnja, kao sto je i bilo za ocekivati nisam realizirala. Meni jednostavno ne uspijeva baviti se sportom. Previse sam lijena i neuporna za to. Ali nakon kise uvijek dolazi sunce. Tako sam nedavno saznala da cu ponovo imati drustvo za aerobic! Prosle godine sam naime isla na aerobic skupa s jednom poznanicom i tada smo isle dosta redovito. Iako mi se cesto nije dalo ici, ipak sam isla i to samo zato da nju ne ostavim na cjedilu. Nazalost se ona zbog problema s ledima nije mogla vise baviti sportom. Ja sam nakon toga jos neko vrijeme isla, ali sam na kraju prestala. Ne mogu ici sama, nemam dovoljno samodiscipline za to. Srecom su se njena leda u meduvremenu oporavila, a s obzirom da se i ona zali da se dosta udebljala u zadnje vrijeme, krecemo ponovo zajedno u borbu s nepozeljnim kilima!
Ali prije nego sto se bacim na sve ove aktivnosti, idem u Dublin. To je potpuno neplanirano. Zapravo smo mislili prva dva tjedna devetog mjeseca ici u Hrvatsku, ali se ispostavilo da Bart ima nekakav tecaj u Dublinu od 6-tog do 8-mog rujna. Buduci da sam ja, kao sto to i naziv mog bloga kaze, pravi travelfreak, koristim svaku mogucu priliku za putovanje, bez obzira bilo to u neki daleki egzoticni kraj ili u susjednu nam evropsku zemlju. I tako sam i ja odlucila zaputiti se u Dublin. Doci cu nakon sto Bartu zavrsi tecaj i ostat cemo 5 dana. Nadam se da ce vrijeme biti malo ljepse nego sto je to u ovom trenutku slucaj u Nizozemskoj, jer zelimo malo istraziti i okolicu grada. Volim ovakve spontane neocekivane akcije. Nije mi ni nakraj pameti palo da bi ove godine mogla ici u Irsku, a kad ono za tjedan-dva setat cu se ulicama Dublina. Jedva cekam!
Post je objavljen 28.08.2006. u 16:15 sati.