Marketing
Prvi dodiri s masnom hranom
..........da,kao sta pise,nakon silnih razgovora,pocela sam vise jest. I onda se dogodilo ono od cega sam strahovala. Pocela sam jesti toliko puno,toliko ludo.trpala sam u sebe sve zivo sta mi je doslo pod ruku,zacarani krug,slatko-slano-slatko-slano .......brdo nutele,brdo kolaca,masnoca,sladoleda,sira,salame,putra,pizze,hamburgera. Bila sam sposobna u jednom danu pojes 2 pizze,za desert - dadobro cete procitat - pola velike tepsije strudle ,popit kako,shake,u sve trpat tone secera,na svako voce stavljat slag. Zeludac mi je bio prepun,koda ce eksplodirat,al ja sam svejedno bila gledna,cudna stvar,valda mi je krv bila gladna :) . Tada mi povracanje nije padalo napamet jer nisam ni znala da se to moze tako radit,osim toga nisam imala ni di povracat jer je uvijek netko bio doma. Bilo je sranja,znala bi u danu pojesti hrane u vrijednosti i do 300 - 400 kn,sve bi potamanila.
I to je zapravo bio najgori dio svega,ne ono izbjegavanje masnog,nego nakraju ovo prezderavanje , al duboko u sebni znala sam da cu jednom morat puknut,da nemogu zauvijek biti gladna i zeljna negega,da to nece funkcionirat.
I na neki nacin sam bila sretna,sta sam vise jela to je pomalo nestajala moja opsesija sa hranom,pocela sam se debljat brzinom svjetlosti -kao sta sam kile i skinula- al sam se osjecala slobodnijom,sretnijom,kao da mi se opet vratio zivot - moja sloboda.
U 2 mjeseca prezderavanja vratila sam s na staro 55 kg ,i onda vise nisam imala zelje za hranom.
Opet sam postala normalna,ne osjednuta hranom,jela sam kad mi je bila potreba i ono sta mi je tijelo trazilo. AL sam svejedno se u jos neka 2 mjeseca zdebljala jos 5 kg. Poslje sam procitala da je to vjerovatno moje tijelo spremilo u slucaju da ga opet sokiram i prestanem jest,da ima zalihe.
I tada je sve prestalo.Bila sam tako 4 godine,ista tezina, ajde +- 2 kg,al to je normalna varijacija.
I tek sada kad sam napunila 20 godina mi je ,neznam zasto nakon 4 godine,opet doslo u glavu da zelim smrsavit do svojih prvih 55 kg. Al obuzela me zelja da sam gotovo opet opsjednuta s tim.
I neznam sta da radim,najradije bi da mogu smrsavit upravljajuci mislima a ne reduciranjem hrane jer to bi opte bilo izazivanje vraga.
Cak me nije strah da cu smrsavit previse,nego da cu se poslje opet zdebljat jos vise nego sad i od toga me hvataju paranoje.....
Al drago mi je da postoje blogovi,di ako nista drugo mogu napisat sta mislim i osjecam,a ne skupljat to u sebi pa mozda bude lakse :)
Pusa 
Post je objavljen 28.08.2006. u 13:55 sati.