Marketing
HELLO KITTY, KAWAII !
Mala je plavokosa, umiljata i osvaja sva srca.
Nedavno je krenula u vrtic.
Kad Mala zakoluta okicama i izvede neki stos, Japanci padaju u trans.
Mala je moja mala senzacija.
Nastanivsi se na periferiji Tokyja prije godinu i pol dana, nas dvoje s Malom morali smo se naviknuti na pomalo neobicnu reakciju lokalnog stanovnistva. Kljucna je u svemu tome bila upravo ona, Mala. Jer, gdje god bismo se pojavili s njom, Mala je privlacila poglede. Slucajni prolaznici poceli bi tepati Maloj i klicati od odusevljenja, naoko bez ikakva povoda. Stajali smo i gledali se. Nismo znali sto se zapravo zbiva, sve dok nismo prvi put culi Tu Magicnu Rijec.
KAWAII !
Pojavite se u Japanu s djetetom, narocito zenskim i plavokosim, i Rijec ce vas pratiti doslovce na svakom koraku.
‘Kawaii !’ - Kako je slatka ! – u zboru bi zacvrkutale skolarke u mornarskim suknjicama ugledavsi Malu.
‘Kawaii !’ – otelo bi se teti na kasi supermarketa, uz obavezan slatkis pruzen Maloj i naklon za dovidjenja.
‘Kawaii !’ – zapjevale bi prenerazene mamice u parku, gubeci na tren iz vida svoje vlastite klince. Razgovori odjednom zamiru. Spremaju se sveprisutni mobiteli po kojima se prebire svako malo i s kojih obicno visi po pet-sest privjesaka-amuleta. Japanske mamice, sve odreda kucanice, privucene su kao magnetom. Mala je u sredistu pozornosti.
Jedna mamica nesto joj tepa, druga prilazi jer zeli vidjeti svilenu kosicu izbliza, treca se odlucuje gurati njihaljku na kojoj Mala sjedi, cetvrta bi asistirala maloj dok se spusta s tobogana.
Mala jos nikad nije bila tako razmazena !
Mali Japanci, slatki kako samo to mozete zamisliti, prilaze blize i pruzaju Maloj igracke, daruju joj balone i slicice. Curica od nekih 5 godina gleda Malu i kaze: ‘Kawaii !’
Pred kraj popodneva mama i Mala skupile bi pregrst Hello Kitty lutkica, Pokemon kartica i Mushi King naljepnica. Nasao bi se tu i kakav slatkis, lizalica ili bombon.
Malu je na kraju gotovo nemoguce odvuci kuci !
‘Bye-bye !’- odusevljeno nam domahuju mamice i klinci sve dok im se ne izgubimo iz vida.
Jedan osmijeh moje Male otvara sva vrata. ‘Kawaii !’- uskliknuo je muskarac srednjih godina kad je, pokusavsi mi uvaliti pretplatu na neke japanske novine koje ionako ne mogu citati, na vratima iza mojih ledja ugledao Malu.
Simpaticni djedica kojeg smo sretali na igralistu susreo me jednom prilikom u trgovini dok sam punila ceker, i uz galantan osmijeh pruzio lizalicu. Za Malu. Poklon od obozavatelja.
Arigato gozaimasu.
Posluziteljice u tokijskom restoranu krisom dolaze pogledavati Malu dok mi kusamo specijalitete kuce. Hihotanje iza zastora, zatim, uz izvjesno oklijevanje, evo jedne od njih za nas stol. Nosi dvije kugle sladoleda za Malu.
Kuca casti.
Muzicu bi se svidjelo da i njemu zgodne tete u restoranu kojiput donesu sladoled...
‘Promogirls’ na Tokyo Station uglas cvrkucu napamet naucene promidzbene poruke. Novi tip video-igrica, ili kamera, ili nesto trece. Ugledavsi Malu u prolazu, cure razrogacuju oci i prebacuju se na trenutak u off-mode:
‘How cute !’
Engleski za napredne.
I dodaju jos saptom: ‘Kawaii !’
***
Japan – Zemlja Smijeska.
Japanci - djecoljupci !
Tu prvu godinu cinilo se da nema kraja iznenadjenjima. I kao sto ce se i pokazati, bili smo u pravu.
Post je objavljen 29.08.2006. u 07:30 sati.