Danas je veliki proces u mom umu i mislima. Blefiranje! Moram samu sebe blefirati, mda ne mogu vječno samu sebe, ali ni druge blefirati! Bitno je da na taj način steknem kao neko samopouzdanje u sebi. Odmah se mirim sa činjenicom da ću imati i loš dan. Prolila sam kavu koju sam skuhala po sebi, imala neki negativni kratki spoj s prijateljicom u komunikaciji, s ručkom umalo izazvala katastrofu svjetskih razmjera, raspala mi se daska za peglanje na nozi. Noga me malo bolucka,sada šepam..upala u najveću prometnu gužvu i meni neki nepoznati ljudi sve po spisku kao i njima..Vraški dobar dan! Blefiranjem sam ostala mirna, zadržala smisao za humor i još sam bila malo iznenađena s ovako prekrasnim početkom dana. Razmišljam što bi još do večeri moglo krenuti u lijepom smjeru?! Možda da više ne budem toliko zaokupljena sa samom sobom i da ne marim za ovaj loš dan u mom životu. Sada sam svu svoju pozornost prebacila na blefiranje i odlučila da je tako najbolje za mene, jer je vrijedno truda.
Post je objavljen 28.08.2006. u 13:01 sati.