Marketing
pozdrav iz slavonije
(woohoo! proradio neki stari modem. polako, ali se gura. pa eo post.)
pito robitelj oćul na more ove godine.
reko - neću.
neka me nostalgija ćopila za ravnicom.
i komarcima.
pa sam se zaputila vamo, na istok.
a komarce su ove godine na istoku (čitaj: osijek) tretirali bogovski (ko bogove?), da ne kažem kraljevski (ko kraljeve?).
nema ni jednog! (a ljudi, za divno čudo, i dalje hodaju živi. i zdravi?)
pa ostala nostalgija i dalje te sam pošla u potragu za njima. i još ih jadne tražim.
(komarce, ne ljude. šta će mi ljudi, pobogu? imam komp.)
mali, slatki, bockavi. pa makar i malaričar. samo da mi prozuji kraj uha, bilo bi oma lakše... ne mora ni bocnut čak.
i tako. slavonijo tko te nije volio...
di god pogledaš - ravno ko daska.
ako se popneš na stog sijena, ladno moš vidit šta rade oni tamo neđe u slavonskom brodu.
a s drveta bi komotno mogo mahat onim luzerima što se peku i cvrče na zagrebačkom asfaltu, da se nije na pol puta niotkud izdiglo ono neko zapadnoslavonsko gorje.
ih.
ma sve mi ravno do berlina.
a ako je to ravno još i obrađeno, onda je nekako posebno ljepuškasto i dražesno.
najljepšije.
[sad bi se uklopio neki cmolj-raznježeni smajli sa sve onim "aaah" uzdahom]
ko me tjer'o - mati il komarci - ne znam, al ošla ja na gospu u aljmaš.
obzirom da je ulaz u selo bio zabranjen za sva vozila (osim ako niste imali propusnicu koju ste trebali rezervirati nekoliko dana unaprijed, a na kojoj piše da živite tamo), parkiralo se u poljima kukuruza (koja ujedno služe i kao izlaz za nuždu [veliku ili malu, svejedno], a i kukuruzov list služi svrsi, samo [kažu dobronamjernici] - morate paziti da se ne porežete jer je oštar i može rezati tamo di ne želite!) ili uz cestu koja vodi prema selu.
super mi je rečenica, znam.
kaldrmska nizbrdica još uvijek je tu.
i vodi do centra sela.
a aljmaš na svetkovinu velike gospe, možda je greo'ta reć, al tako je - izgleda ko ronđoš.
drugim riječima: ciganluk, prljavština i smrad.
al tako je to kad seoski kirvaj uzme maha.
stotine štandova na kojima se prodaju, ne suveniri aljmaškog svetišta, nego plastični pištolji na vodu, autići, hula-hoop, razne đinđe i điđe, sinalco sokovi i galoni točenog piva, lepinje, extra crni ćevapi i pljeskavice (kaže mati: izgledaju ko da su đigericu natovarili unutra), pečeni janjci i prasci, otopljeni sladoledi raznih boja, a jednakih okusa koje smo probali nakon što smo pomno pregledali svakog sladoledara i sladoledarku te izabrali jednu koja je izgledala nekako... najmanje prljavo.
taj sladoled je imao okus jednak onome kojeg se sjećam od prije 20 godina (blink blink), kad sam kod prabake u selu iščekivala onog sladoledara na biciklu od kojeg bih uzela vaniliju i čokoladu (sve obje vrste koje je imao!), a vanilija i čokolada su se razlikovale samo po tome što je čokolada bila malo prljavija od vanilije. blijedo smeđa. al stvarno blijedo smeđa.
i onda to šnjofaš, tu slatku smrznutu vodu koja curi na sve strane polumekanog fišeka, a dodatno se zabavljaš drobljenjem grudica iz sladoleda. jer je sladoledar imao neku lošu mješalicu.
e.
tak i ovdje.
lijepo se bilo prisjetit i spoznati da toga ima i danas.
a nisam jedina koja se prisjeća...
temelji sravnjene crkve gospe od utočišta još su tu (doduše, malo uređeniji no ih se sjećam od prije koju godinu, kad su bili samo obično zgarište).
a sagrađena je nova.
meni se ne sviđa nimalo. štoviše, gadna mi je ko porez.
a ne sviđa se ni mojoj baki.
a moja baka je, moram reć, jedna fina gospođa u najljepšim godinama, samo njih 75, koja iduće godine, zajedno sa svojim godinu dana starijim gospodinom, a mojim didom, slavi 60 (slovima: šezdeset) godina braka. svaka čast, najdraži moji! i dao vam sveti ante i sveti blaž još 60 takvih!
~ e, ante, al malo zdravijih, ako može. ~
enivej, nakon što je pomno pregledala slike, promrmlja baka nezadovoljno:
priličan crnjak. al baka je u pravu.
kao i uvijek.
zbilja su je natakarili zbrda zdola.
(a vid', vid'... ima na sebi i brdo i dol)
a nakon mog negodovanja povodom aljmaškog ciganluka i ciganskog biznisa kojeg je romska zajednica (a i naši neki cigani, koji nisu romi) dobrano posijala ispred svetišta, baka zaključuje temu:
a cigani u snovima donose sreću.
kaže baka.
sanjajmo cigiće onda.
nastavak slijedi. odo dalje tražit komarce.
Post je objavljen 28.08.2006. u 17:34 sati.