... premostim kilometre što nas dijele, razmaknem gomilu što mi zaklanja pogled i dušom dotičem tvoju ...
Sjećam se,
Pod zlatnom piramidom smo rođeni,
na tronu od Sunca si vladao dok sam
poljupcima pamtila puteve kojima si
prolazio.
I sa vojskom svoje ljubavi osvajao si
moje dvore što lebdjeli su uzmaglici sna,
mekoćom mačijih šapa dodirivao si moje
kristalne kule i oslobađao zlatnu prašinu
što padala je po koži i rađala putenost.
Upregao si jednoroge u ratne kočije,
i sjenama njihovih krila zaštitio vjeđe moje.
Sjećam se...
Kapi kiše na tvojim dlanovima što sam kao
pohlepna životinja upijala svojim poljupcima.
Sa vatrom u očima, nijemo si grlio patinu
moga tijela, lašteći ga dok u njemu nisi vidio
sebe,
i samouvjereno si osvajao moje labirinte,
dopuštajući si biti krvav ispod kože i izgubiti se.
Stvarao si me dok sam cvjetala iz tvojih dlanova,
sočna od ljubavi što je bubrila mojim porama,
i rođena iz tebe upijala sam te gladno ko prve
gutljaje majčinog mlijeka.
Sjećam se, jer bilo je...
Sada.
Post je objavljen 28.08.2006. u 08:25 sati.