Nismo sami. Netko u nama stanuje. U dubini mojeg ograničenog bića živi Božja prisutnost, a to je prisutnost koja nema granica. Mi je, ljudski govoreći, tek naslućujemo. Isus nam je objavljuje. To je prisutnost Boga koji nije sam, Boga koji je Trojstvo, tj. ljubav. S nama je Bog koji me u ljubavi nosi kao Otac; Bog Sin koji je uzeo na sebe ljudsko tijelo da mi otkrije svoju konkretnu ljubav; Bog Duh Sveti koji prožima sve tajne moga bića. U trenutku kada postanemo svjesni te prisutnosti Boga koji je jedan i koji je silno bogat u svojim osobama, tada nastupa prosvjetljenje, to je duhovska radost. Tada čovjek nadilazi svoje granice, nije više ograničen zemaljskim mjerilima, već ulazi u dubine božanstva.
Ta spoznaja nadilazi sve. Nije stoga čudno da je u tom času čovjek sposoban sve prodati i postati vlasnikom te spoznaje, tog iskustva. Tada po prvi puta doživljavamo iskustvo da nam ništa više nije potrebno, da nam je Bog dovoljan za ispunjenje radosti koju nam više nitko ne može uzeti. Kada Bog postane središtem moga bića, više pitanja nema. Ima samo iskustvo punine.
Zvjezdan Linić
Post je objavljen 27.08.2006. u 13:44 sati.