Shvativši da su vrata otključana prošli su me trnci i sva sam se naježila..znala sam da to ne mogu biti moji roditelji jer rade do 9,i ne dolaze kući prije 10.nesigurno sam gurnula vrata..dnevni boravak izgledao je isto kao i kad sam odlazila..sve mi se činilo u redu…nije bilo nikakvih znakova provale.popela sam se na kat..moja soba bila je jednaka kao i prije..sve na svome mjestu..ništa u čitavoj kući nije nedostajalo…sve vrijedne stvari bile su na svome mjestu..nisam htjela dizati paniku,jer sam bila sigurna da sam ja u svoj onoj zbrci ostavila vrata otvorena..bila sam umorna..napravila sam si kokice i legla pred televizor..probudila su me vrata…bili su to moji mama i tata..»carol..dođi u kuhinju,moramo razgovarati»-rekla mi je mama,Bilo mi je to dosta sumnjivo..sjela sam za stol.oboje su me gledali sa toliko sažaljenja…»Što je?plašite me..!!»rekla sam..»sada kad smo išli prema doma..»mama je zamuckivala..»otišli smo do slastičarnice na sladoled..»-još uvijek mi ništa nije bilo jasno!»vidjeli smo daniela s drugom»rekao je tata.-šutila sam neko vrijeme..htjela sam pitati jesu sigurni da je on i kako znaju da mu je druga..možda je neka prijeteljica,rođakinja….»sjedili su za šankom,izgledli su kao par,jer su se držal za ruke i..»-stala je mama…otišla sam u svoju sobu….nisam htjela da je o istina….to nije mogla biti istina…uzela sam jaknu,obula tenisice i trčeći otišla iz kuće…nije mi bilo druge nego otići u slastičarnu…znala sam da je to istina…u zadnje vrijeme se nekako udaljio od mene a i ja od njega..nije to više bilo to..i često sam tih zadnjih dana razmišljala o prekidu..ali ne da prekinemo na takav način..da ga nađem sa drugom…motale su mi se stvari po glavi…ušla sam u slastičarnicu…za šankom je sjedilo dvoje ljudi..bili su okrenuti leđima..bila je to njegova tamno plava jakna sa bež rubom…do njega je sjedila osoba sa svijetlo smeđom kosom…smijali su se…suza mi je pala niz obraz…nisam znala što napraviti…još danas smo u školi stajali zagrljeni…mislila sam..ali tu je bio kraj..pred mojim oćima…držala sam u ruci polovicu srca koju smo oboje nosili…svatko je imao jednu polovicu..dogovorili smo se,da kada netko od nas dvoje poželi prekinuti,neka to srce da ovom drugom…svih 11 mjeseci prošlo mi je kroz glavu…svi lijepi trenutci…sve zajedno proživljeno…bila sam tužna a ne bijesna…nisam bila ljuta već razočarana…došla sam do šanka…stavila sam polovicu srca na pult…-pogledao me je…»ja…»-nije stigao išta drugo reći..»gotovo je i ne očekuj da ću slušati,tvoje razloge i isprike…»-rekla sam,pobrisala suze sa lica i krenula van…nije išao za mnom jer je on isto kao i ja znao da je kraj..ja nevjeru ne praštam…išla sam doma,razmišljajući o njemu..o svemu..nije bilo još 11 sati pa sam otišla do alize..sjedili smo na ljuljački ispred njene kuće…promatrale smo zvijezde…nismo čak ni pričale jer nisam mogla…oko 12 sam krenula kući…došla sam doma a moji su bili u boravku.»pa gdje si do sada?zar ne znaš uzet mobitel…?» nisam ništa čula samo sam otišla u sobu……..utonula sam u san..
Ovo jutro ista priča…budilica je odradila svoje…nakon kojih 5 minuta sam se ustala…imala sam vremena da se sredim…bila sam svježa..osjećala sam se kao nova…oprala sam se,doručkovala..odjenula sam zelenu dekoltiranu majcu i teperice do iznad koljena..dolje sam obukla pumice..našminkala sam se i sredila frizuru…sada kada nemam dečka..moram ga tržiti ..htjela sam, pokazati kako me ne boli prekid..izišla sam iz kuće..zaključala sam vrata..svi su bili ispred..već su htjeli krenuti sa utjehama..samo sam se nasmijala i rekla da sam u redu..»što je još jedan prekid?»bilo je i njima lakše što nisam u depresiji jer onda nije lako…već je cijela škola znala da smo daniel i ja prekinuli…kad smo ušli svi su piljili u mene a ja sam se samo smješkala…valjda su očekivali da ću cmoljiti do sljedeće godine…čekale smo i pričale kod ormarića dok adrien se upucavao alize…..natalie me je pitala tko je djevojka s kojom je bio..»»haha…sranje..ooo…jeee…»otpjevala sam joj..»lorshitica????»začuđeno je pitala..»da»…ni sama to nisam mogla vjerovati..cura kojoj sam ponudila da bude u našem društvu…jedina sam je pozdravila i upoznala se s njom a tako mi je lijepo vratila..»ups..»čula sam alize..okrenula sam se i vidjela kako dolazi marcy ann-sranje..od tog dana i za mene je ona bila obično sranje…»meni je stvarno žao…»-rekla je»meni nije….nek ti je sretno»rekla sam joj..ušli smo u učionicu…bila je matematika…ponavljanje gradiva nije mi bilo baš osobito zanimljivo..šarala sam nešto po papiru…dona koja sjedi klupu ispred mene,dala mi je papirić i rekla da mi ga šalje sebastian potter…pogledala sam ga a on se smiješio…otvorila sam papirić….
Post je objavljen 27.08.2006. u 01:25 sati.