Elizabeta bješe zaljubljena djevojka kao što mnogih ima
u njenom sam naručju proveo mnoge trene divne
dok se jednog dana nije utopila podno rijeke Mirne
dobre ljude Bog poziva k sebi, a zemlju ovu ostavlja zlima
Ljubavi se rode s jedinim ciljem da nestanu
tužno je to ali ljudska su bića stvorena za patnju
a čim sam ju upoznao osjećao sam u zraku tužnu slutnju
da sreća ne traje zauvijek, već trebamo bit zahvalni svakom danu
Trebamo svaki dan ljubiti srcem svim, srcem čistim
i reći voljenoj osobi bar jedanput na dan koliko nam znači
trebamo se priviknuti da se znamo na trenu gubitka nositi s tim
Smrt mi ju oduzme dok me čekala podno rijeke
kasnio sam zbog nečeg tada važnog
i žalit ću što nisam došao sve moje zemaljske vijeke...
Post je objavljen 27.08.2006. u 00:04 sati.