Prave face jedu kod Patka. Za predjelo svi – biraju kozice sa žara. A dalje po željama... Svi piju i ista vina... Umalo napisah vinare, ali reklama se plaća J
Anyway, ako zanemariš talijane, u restoranu je gotovo nemoguće naći ljude koji nisu ili bogati ili „slavni“ (kombinacija navedenih kriterija je i inače raritet)...
Anyway, ručak tamo traje satima, a stolci (klupice) i nisu bog zna kaj udobni. Za popizditi! Barem meni koja ne mogu na jednom mjestu izdržati dulje od sat vremena. Bed je naravno, što ne možeš otići, dok ne krene i prijevoz...
Unatoč odličnoj klopi, ne preporučujem mjesto...
E da, naravno da sam zaboravila spomenuti kupalište Bonj. A zaboravila sam, zato kaj tamo nitko ne ide. Naime, opće mišljenje i među onima kojima fakat ta lova ne predstavlja ništa (radi se o 400 kunića po osobi ako ide dvoje, a naravno da ide minimalno dvoje), Bonj se tretira kao preseravanje... He-he, možete onda zamisliti koje je to stvarno preseravanje...
Anyway, nakon ručka je otprilike već vrijeme za povratak na Hvar. Nakon iskrcavanja na Rivu, obavezan je letimičan pogled na vezane jahte (da se vidi tko je novi stigao)... Fakat ne kužim kako nekome može biti napeto, biti vezan na Rivi i trpiti cijeli dan poglede svih šetača rivom... Majko moja, meni bi to bio umor, a ne odmor... Još mi je manje jasno, kako netko može zvati novinare dok je na „odmoru“... A kad malo bolje razmislim, ako ništa ne radiš cijelu godinu, onda ti pravi odmor ni ne treba...
I naravno, ne mogu nikako zaobići after beach party u CD-u. Koji je BTW sve samo ne after beach. Ekipa je naime tako ušminkana kao da je upravo stigla sa seta sapunice ili sa snimanja modnog editorijala za Vougue...
Ipak, nije da se ne zabavljaju... Kako je gužva prevelika, bili smo samo na jednom i ubuduće smo ih obilazili u širokom luku.
Inače, baš sam jučer čitala članak o obnovi Rive i upravljanju Orco grupe (partnera Hrv. Vlade?!) Sunčanim Hvarom, tako da sam se sjetila jedne jutarnje kave na štekatu iste.
Kava nije bila loša, a cijeđena naranča – fakat odlična ( obzirom na cijenu i treba biti – 30 kn vas košta to zadovoljstvo), ali sve ostalo ne zaslužuje prolaznu ocjenu. Nedopustivo je naime u hotelu koji tendira postati elitni i u kojem je noćenje navodno 2 soma kuna, da su sve stolice zmazane, da je pod pun smeća, i da konobar ne zna reći dobar dan. Pogotovu je nedopustivo da stol (mrvice šećera) obriše – rukom što smo vidjeli na svoje oči za susjednim stolom.
Ali eto, i to je Hrvatska (pardon Hvar)...
Post je objavljen 26.08.2006. u 20:58 sati.