Preboljela nož u leđa nisam, već danima razmišljam kako se i zašto, čovjek u kojeg sam toliko vjerovala, za kojeg bi dala ruku u vatru, mogao srozati u mojim očima do minimuma, kako sam uopće mogla biti toliko naivna i toliko toga mu reći, da bi me se na kraju ismijalo.
Preboljeti možda i hoću, kad tad, ali hoću, ali zaboraviti nikada neću.
Ako ga sretnem u gradu, pljunit ću ga u facu i "naša" priča će zauvijek biti završena.
Sve više vremena provodim s Dragim, uživamo u pripremama za svatove i dovršavanju kuće.
Jučer smo našli na akciji parket pa smo odmah otrčali kupiti (nismo ga imali u planu ni staviti jer je jako skup,ali samo 2 dana je bilo 50% sniženje pa nismo htjeli propustiti priliku.
Idući tjedan nam dolazi njegov kum staviti struju i zatvoriti sve rigipsom u potkrovlju.
I dalje smo u iščekivanju materijala koji nam je dodjeljen, trebao bi stići do 15.09.
Hvata me neka trema zbog faksa.
Ljuta sam sama na sebe jer još nisam sastavila onaj seminar na engleskom, jednostavno nemam snage.
Valjda ću se nekako natjerati.
Trebam i upisati 4. godinu, trebam dati i koji ispit u 9. i 10mj.
Svašta trebam, a jednostavno nemam snage ni volje za sve.
Post je objavljen 26.08.2006. u 18:31 sati.