Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/aurori

Marketing

Nova u grupi...

Sjedila sam zavaljena u uredsku stolicu. Bila sam ljuta i bijesna. Bijesna na sebe, na svijet, na Voldemorta… Harry je sjedio meni suprotno, na svom stolu, i nešto štapićem zapisivao. Gledala sam ga. To je bila jedina stvar koju sam radila. Promatrala njega. To mi je bila najdraža zanimacija . On to nije primjećivao. Nije ni vidio koliko sam zaljubljena u njega.
-Harry?-upitala sam.
-Ha?-rekao je podižući pogled.
-Ma ništa…-promrmljala sam vraćajući se svojim zabilješkama, koje sam, baš kao i Harry, morala napisati.
Harry se nasmijao i vratio svojim bilješkama. I ja sam se nasmiješila. Možda više njegovom osmjehu nego svojoj zbunjenosti. Mmm, bilo je tako lijepo vidjeti njegov osmjeh… cerek
Nakon minute, opet sam skupila hrabrosti:
-Harry?
-Ha?-opet je podigao pogled sa svojih bilješki.
-Ma…
-Nemoj samo opet reći ništa.-rekao je.
Nasmijala sam se.
-Neću.-promumljala sam.-Misliš li da ćemo ih pronaći?
-Koga?
-Voldemorta i ostale, smrtonoše, mislim.
-Nadam se.-rekao je Harry.
-I ja…-promrmljala sam.
-Uh, da me Ozzie nije začarala ovaj put, možda bismo mogli uhvatiti Malfoyjevu.-rekao je Harry ljutito nakon trenutka šutnje.
-Gle, pa nije Ozzie kriva, bio je to trenutak…
-Nepažnje i nepromišljenosti.-začuo se glas s vrata.
Harry i ja smo se u isti tren okrenuli prema vratima. Na vratim je stajao Scrimgouer, a pokraj njega dvije djevojke.
-Ministre…-promrmljala sam.
-Harrisonova, Potteru, dobili ste još jednu novu članicu u vašoj grupi, bit će s vama u uredu.
Jedna od djevojaka nam je prišla, prepoznala sam ju.
-Maggie!-zavrištala sam.
Ona se nasmijala.
-Ej, pa to je Am.-rekla je.-Uvijek ista.
Zagrlile smo se. Maggie se smješkala, kao i uvijek. Uvijek nasmijana Maggie.
-Pa kako to da si ti u aurorima?-upitala sam.-S obzirom…
Nesigurno sam pogledala u Harryja.
-S obzirom na što?-pitao je on.
-S obzirom na to da je kći lorda Voldemrota.-javio se Scrimgouer.
Uh, kako mrzim tog čovjeka.
-Voldemrotova kći?-upitao je Harry.-Vas dvije ste prijateljice?-zapitao je zatim mene.
Kimnula sam glavom. On je napravio neku smušenu facu i vratio se za svoj stol. Nije ništa rekao. Ali znala sam kako mu je.
-Margaret Ann Peyton će biti odsad s vama u uredu i želim da se s njom ponašate kao s pravom kolegicom.-rekao je Scrimgouer i dočarao Maggie jedan stol u kutu sobe.
-Maggie, ne Margaret Ann. Maggie.-promrmljala je Maggie odlazeći do svog stola.- Zar je to ljudima tako teško shvatiti?!
Harry se smješkao.
-A ovo je gospođica Black.-pokazao je ministar na drugu djevojku.
-Isabell!-zavrištala sam opet.
-Kaj i nju poznaš?-upitao je Harry.
-Naravno.-rekla sam-Isabell Black.
-Ej, Am, tebe je lijepo vidjeti.-pozdravila je ona.
-Da, nisam te vidjela sto godina…
-Ma znaš kako je, poslovi…
-Je, je, razumijem…-kimala sam glavom.
-Black?-promumljao je Harry.-U rodu si sa…
-Siriusom Blackom? Da, ja sam mu nećakinja.-rekla je Isabell.
-Drago mi je, ja sam Harry Potter.
-Znam-nasmiješila se Isabell.
-Gospođica Black će biti u uredu s gospođicama Valent i Granger.-rekao je Scrimgouer.-Ispričajte nas sad.
-Vidimo se kasnije!-doviknuli smo ja i Harry na izlasku.
Isabell nam je mahnula.
Harry se okrenuo, a ja sam gledala na hodnik.
-Što to radiš?!-zaprepašteno je uzviknuo Harry.
Okrenula sam se. Maggie je cijeli ured dekorirala u lude boje.
-Imat ćemo ovdje problema…-bolno sam uzdahnula.
Harry i ja smo se pogledali i prasnuli u smijeh…

Amanda Harrison


Post je objavljen 26.08.2006. u 14:55 sati.