Marketing
Here we go again... (hir vi gou agen =) )
Ello, ekipo... Evo i mene opet... Vraćam se na net, još luđa i čudnija.... Malo sam izmorena od silnog ludiranja, ali šta je tu je... našla sam način da se oporavim od kraja školske godine koji me tako užasno pogodio... još uvijek san malo va šoku zbog toga, ali, preživjet ću... sve je bolje i boljie... =) Neću AGAIN bez razloga i cilja dramatizirat i filozofirat, jer vjerujem da više nemate živaca za to... načitali ste se dosta mojih depresivnih, sjebanih postova i ne želim vas više mučiti.... bar ne sad, odmah na početku... Počinjem iz početka, veselo, sretno i zaljubljeno.... =)
Jebiga, ljudi, znam da nikad niste očekivali da bi mogli čuti tako nešto od mene, ali... ŽIVIŠ DA BI BIO SRETAN, A SRETAN SI SAMO DOK VOLIŠ... bouha... to, il tako nešto??!! LOL... =)
No, neću sada o tome, možda neki drugi put... =)
Evo, kao što mnogi znaju, prije ste moj blog mogli čitati na secretpower.blog.hr no neka budala mi je upala u postavke bloga i sve izmjenila, pa, evo, nakon dugog premišljanja odlučih se da je vrima za novi početak, na novom blogu....
Evo i sad konačno počinjem opet pisati, imam toliko toga za reći, a ne znam odakle da počnem, kako...
.........
Kako prvo, nešto za sve one koji su čitali prošli blog... Ljudi, hvala vam.... Hvala vam što ste čitali i trpjeli moje glupe, bolesne ispade u ponekim postovima... hvala vam što ste našli razumjevanja kada sam bila loše i što ste shvaćali ili ste bar pokušali shvatit osobu poput mene.... Mnogima je to teško, pa.... Potrudit ću se da na ovom blogu više ne bude toliko depresivnih postova... a u svom predzadnjem postu na starom blogu opisala sam vam jedan poseban dio svog života.... 100% iskreno, 100% me.... Nakon tog posta zasigurno su mnogi mislili da sam glupa ili luda, neki koji me poznaju možda su se čak i malo ljutili zbog toga, ali.... Imala sam potrebu da to napišem.... Uglavnom.... Hvala svima koji su imali živaca to čitati.... hvala vam što ste bili tu uz mene... Okeee, sada kad ovo čitate čini vam se glupo, but nevermind....
Uglavnom, veliko, veliko, najveće, ogromno hvala svima koji su čitali moje depresivne postove i trpjeli moje glupe ispade.... hvala vam svima što ste bez obzira na sve uvijek bili uz mene....
Opet krećem ispočetka i nadam se da me niste zaboravili.....
Kissam vas sve puno & volim vas.....
& jedna pisma... =)
onak, za početak, bez cilja... =)
Ne, ne idi.... ne ostavljaj me..
dok ovako sam slaba...
ne, ti si mi posljednja nada,
moja ljubav, moj anđeo...
Ne možeš otići, bar ne sada...
Dok trebam te više nego ikad prije,
i dok sunce nekako slabije grije
ja tvoje ime dozivam i tvojom
se još uvijek osjećam...
A ti me tek tako ostavljaš...
bez razloga, bez krivnje, bez istine...
i sad sve je tmurno, tišina me ubija...
samo tvoji koraci odzvanjaju
u mojim ušima...
i čujem tvoj smijeh...
zar ti ne čuješ moje jejcaje, zar ne čuješ
da te zovem?
Krila su mi slomljena, pomozi mi, digni me...
dopusti da poletim
ponovno...
Post je objavljen 26.08.2006. u 13:02 sati.