Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/conchiglierigate

Marketing

Nostalgija

prava riječ za opisati moje psihološko stanje posljednjih dana.
godina dana od ekskurzije-zar je već toliko prošlo!?a čini se kao jučer doba
kada smo kovali planove, zamišljali tko će biti s kim u sobi, gdje ćemo sve
ići...
pune tri godine bile su ispunjene isčekivanjem i mislima "što kada",
a onda je to "što kada" došlo i prošlo brže nego što se itko nadao. prohujala je (u doslovnom smislu riječi) ekskurzija, maturalna, matura i upisi...što se više bližio ovaj kraj osmog mjeseca to sam više u mislima ponovo prolazila onaj osjećaj predekskurzijske euforije, uzbuđenja i neizvjesnosti, ali ne više s onim intezitetom od prošle godine jer znam da ponovnog odlaska više nema.

uhvatio me ponovo onaj tihi osjećaj o prolaznosti vremena... o neprestanom tijeku života, o trenucima koji prolaze i pokojim sjećanjima uhvaćenim objektivom fotoaparata ili okom kamere...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
o ljudima koji su bili dio moga srednjoškolskog života, a sada odlaze na neke nove putove, u neke nove pobjede. kako će sve izgledati kada se ponovo
okupimo, za pet, deset godina? hoće li to biti one iste osobe koje sam znala i hoće li to biti ona naša stara atmosfera?

čovjek se (ili bar ja) teško miri sa činjenicom da trenuci u životu imaju svoj "rok trajanja". nismo ni svjesni kako vrijeme leti, koliko je život trenutan. danas si tu, okružen ljudima koje smatraš "svojima", a sutra kad se vidimo na cesti hoće li to biti onaj smješak "napokon se ponovo vidimo!" ili "žurim, nemogu sada, drugi put..."
znam kako je to sa mojima iz osnovne-neke srećem i jedva promrmljamo nešto što bi trebalo zvučati kao 'boog'.

često živimo u nekim isčekivanjima onoga što treba doći, zaokupljeni smo planovima nekog budućeg vremena, a zaboravljamo da je budućnost upravo ono što je neizvjesno. sada

uskoro me čeka odlazak u metropolu i koliko god me radovale s jedne strane prednosti "velikog grada" toliko me muči upravo ta veličina; svi nekud jure, žure, ljudi su tu, a i nisu; svatko ide nekim svojim putem, za svojim obvezama..
...i ponovo nostalgija. nostalgija za mojim zadrom... za suncem, morem, šetnjama rivom i zalascima.


Post je objavljen 26.08.2006. u 11:51 sati.