Što ti je zagrebački spleen...
Uvijek kad idem na put, zatvorim spleen. Ne znam zašto to radim, a pogotovo ne znam zašto ga otvorim kad se vratim.
Tuširanje mlakom vodom i nije neki razlog, kao ni tuširanje uopće, jer valja cijeniti prirodnost čovjekovu u koju i miris njegov spada.
Čovjek je prirodno biće, ali čovjek je i društveno biće, kako nas je to učio drug Tito.
Dakle, zatvoreni spleen nakuplja se danima i tjednima, pa se kad se slani od morske vode i izgorjeli od sunca, mirišući po ribi, vratimo u svoj stan i otvorimo ga, spleen nas preplavi sve dok se koncentracije ne izjednače, pa nam onda treba mnogo vremena da se oporavimo od tolikog spleena.
Ali sve prolazi, iako vrijeme ne postoji.
Spleen pobegne iz kuće, lakši je od zraka pa završi u višim slojevima atmosfere, gdje nagriza ozonski omotač oko naših srdaca.
Tako prođe spleen, točnije, već je prošao, kao i sve ostalo.
Sve je završilo jer vrijeme ne postoji.
Što sam ono htio reći?
Ah da, linkove sam preselio u lijevi stupac, klikćite radosno, a ovdje idu linkovi koje još nisam preselio u lijevi stupac namijenjen stavljanju linkova.
Stranica umjetnika vizualnog, oduvijek me impresioniralo ono za što sam nemam smisla.
Radost! mastursviranja
ŠTO MISLITE O REDIZAJNU? DA LI DA SE TRUDIM?
Post je objavljen 27.08.2006. u 14:10 sati.