Da... u zadnje vrijeme često razmišljam o ljubavi. A onda, danas, na radiju odnekud izvuku zaboravljenog Bareta i "...želim razmišljati o ljubavi..." Ma, hajde, dobro, idem pokušati ovu svoju konfuziju, nedoumicu i vjerojatnu zabludu o prijespomenutoj podjeliti sa zaslonom računala.
Na pitanje o tome šta je to "ljubav", možemo očekivati odgovore tipa:
-To je kad se ljudi vole;
-To je kad brineš o bližnjima i djeci (djecu ne smatram samo najbližom kategorijom bližnjih, nego nešto više pa ih stoga izdvajam);
-To je nešto što ljude nagoni na stvaranje;
-To je nešto što ti natjera osmjeh na lice, dok stojiš na vidikovcu, a pred tobom puca prekrasan pogled, zalazak sunca na moru, duga, rijeka koja vijuga kanjonom...
Gore navedeno nije ljubav. To su neke od manifestacija ljubavi.
Ljubav nije ni emocija. Emocije su posljedica fizikalno-kemijskih reakcija u nama koje su potaknute perceptivnim mehanizmom, a oblikuju se, dobrim dijelom, u skladu s našim usvojenim sustavima vrijednosti, iskustvima, egom.
Vrlo ćesto, raspravljajući o ljubavi, čut ćemo mnogo o ljubomori, opsesiji, posesivnosti, mjenjanju pelena i plaćanju rata kredita. Sve to jesu nerijetki pratioci ljubavi, no, to, opet, nije ljubav, nego odnos, koji se oblikuje djelovanjem ljubavi (manjim dijelom) i ega (večim dijelom).
Lako je opisati kako se ljubav manifestira i šta ljubav nije. A što ljubav je i da li ona, uopće, postoji? Valjda postoji, ako
gore navedene manifestacije zaista jesu manifestacije ljubavi?
Samo nagon, kao što su želja za opstankom, produljenjem vrste... ili "sila", koja "tjera" život na napredak, nastala zajedno s ostalim početnim postavkama svemira, kao što su gravitacija, vrijeme, prostor...?
Post je objavljen 26.08.2006. u 00:01 sati.