Kada sam saznala da će se naš put u Krasnojarsk ostvariti, oduševila sam se.
Nije mala stvar dobiti takvu priliku - vidjeti Sibir.
Onaj Sibir koji znamo iz Jagodnih predjela i Sibirske lady Magbeth i surovijih priča o progonima i gulazima.
Kada smo stigle u Krasnojarsk (moja prijateljica i ja) i smjestile se u hotel, odmah smo odjurile u grad.
Otputovale smo sredinom lipnja (ove godine) kada je u nas već bilo toplo i sve izlistalo.U Krasnojarsku je bilo prilično svježe, a na grančicama uličnih breza nije bio otvoren još niti jedan listić.
Grad nas je zadivio svojim kontrastima novoga i staroga:
novouređene fasade zgrada, a na krovima stare reklame (namjerno ostavljene, kako smo kasnije saznale ) iz sovjetskih vremena
nove građevine i stare drvene kuće
suvremene mega-posluge (u kojima nema šta nema) i male ulične tržnice sa prodavačima prvih trešanja u "pišlicama), divljeg luka i kvasa
europski dotjerane i pažljivo našminkane djevojke ali i one u školskim uniformama, s bijelim pregačama na volane i velikim mašnama u kosi
sibirski yupiji s aktivkama i starček u crvenoj rubaški s nostalgičarskim posterom na štapu
elegantni restorani i slastičarnice ali i restoran "Kaljinka-maljinka" sa jelima iz svih bivših SSSR republika na meniju i slikama Lenjina na zidu ...
Grad je pun fontana - imaju gradonačelnika koji je zaljubljen u fontane pa se u Krasnojarsku svake godine gradi po 10-ak novih.
Krasnojarsk je smješten na obali Jeniseja i okružen tipičnim sibirskim pejsažom: šumom u kojoj se bijele breze grle s borovima.
O Krasnojarsku ću pričati još.
Za sada, nekoliko krasnojarskih veduta:
Stare kuće koje tek čekaju kozervaciju, a već su zaštićene kao spomenici kulture
Crkva Sv. trojstva, malena, nalik na igračku
Unutrašnjost stare apoteke, izvrsno opremljene lijekovima
Prodavači kvasa, a nigdje redova (poput onih koje sam vidjela u Moskvi, u sovjetska vremena)
Nismo vidjele mnogo stranih turista - no Krasnojarsk se već sprema za njihov dolazak
Pogled s hotelskog prozora na Jenisej i temelje novih fontana (čak 3)