Sjećam se dana jorgovana,
mirisao je jorgovan intenzivno,
i iako su ti dani prošli
taj miris koji i sada osjećam
burka sve moje nagone
i vraća me u borbu.
Sjećam se dana kad se trčalo s vukovima,
to su bili dani rata i surovosti,
dani kad se udisao oštar zrak,
kad je vjetar bio milovanje.
Bitke su dobivane i bitke su gubljene,
a rat se nastavljao do konačne pobjede
- do dana jorgovana.
Mislila sam da će dani jorgovana
trajati vječno kao konstanta,
da su izvojevano kraljevstvo moje,
ali cvijet jorgovana ocvao je
i samo je miris njegov intenzivni
ostao u mojoj glavi.
Taj miris u meni dovoljan je
da potakne sva moja čula
da me pripremi za novu avanturu
i ponovo pošalje tragom vukova.
Duga je zima u vučjem čoporu,
ledenim se stazama trči
ali na kraju tog hladnog puta - u proljeće,
ponovo cvatu jorgovani.
Post je objavljen 25.08.2006. u 21:23 sati.