Jel vas živcira kada vidite da imate čitača na blogu koji vam ne komentira post? Mene baš da.
Ponekad ih ima i 4, 5 u isto vrijeme i nitko me ne doživljava...
Nije meni do toga da svi daju komentare na moje nebuloze, nego mi je to jedna rush...wooow ljudi me čitaju i ja se razveselim, možda će doprijet do nekoga i onda, pljas...ništa.
O posebno me razveseli kada igram onu neku svoju igricu, ko bi to mogao biti...jel možda Gugo? ili je Woman? ili se možda Malo čudovište vratila? ili pak Chupps piše još jedan dugi komentar? Hoće li me Fragmenti opet zaprosit jer sam ga onesvjestila dugim pisanjem, ili će se Tuđinac javit s nekim srcedrapajućim fnje-ubost ću te šestarom komentarom?
Ma to sigurno Shanu javlja o novoj pijanki, ili pak Buba kreće u svijet pun malih prostih igračaka...
I znate kaj, nekad i pogodim, a nekad me pak razvesele neki novi ljudi, ovaj blog svijet ofarbaju nekom novom bojom...a pogotovo kada se ponovno vrate.
I obožavam kada mogu uživati u vašim postovima, vašim viđenjima stvari, vašim nemirima i veseljima, čitati kako je u Španjolkinom svijetu, kako napreduju Mali bebo i njegova mama, i kako to izgleda kad gradiš kuću trokatnicu kod Slavonke, što sad smišlja Studena°°° u dalekom svijetu...a što je najbolje za pogledati ako pada kiša sigurno ću naći kod Nicoll.
Ima još mnogo mjesta na koja svratim ponekad, onako da se napunim različitim energijama, a i sve više nalazim toplih blogova i nadam se da će i oni k meni ponekad svratit s istim veseljem s kojim se ja vraćam k njima...
Ali fakat me naživcira kada vidim da me čitaju, a komentara nema, jer nemam pojma tko je sada, dal me mala Daisy špijunira pa da kasnije mudro pita, draga koji je to sad komad u pitanju, ili da možda šapne nekom drugom :-)
A najgore mi je kad se sjetim da me možda čita kakva šefica ili kolegica, ili mama možda...pa me onda iznenadi s komentarom i natjera mi suze na oči, radosnice naravno...
A prijatelji, ma nikoga od njih ne zanima još i čitati kad ih pričom udavim, tu i tamo koja Vjeverica gurne svoj slatki nosić u moju špilju, pa kasnije baci koji lješnjak za ohrabrenje.
U biti sam htjela na pisati post kako mi ide na živce kad ljudi samo šuraju a ne pokažu svoje pravo lice, a kad sam se sjetila svih vas priraslih srcu što iz posta u post oplemenjujete ovaj moj prostor, sva sam se raznježila i sad me baš briga što puno anonimusa svraća ovamo, kada imam VAS!!!
Post je objavljen 25.08.2006. u 18:12 sati.