Pomoću riječi bacam ljepotu svojih misli na ovaj post. Moš misliti! Imam neku ludu potrebu da to činim, vjerovatno da udovoljim samoj sebi i to mi je posve normalno, sve dok s time ne ometam druge. Preslušavam vrpcu u svom umu od jučer i vrte mi se misli još oko sređenog i solidnog života!Stvorila sam neke prepreke i sabotiram samu sebe,a motive ne moram nikome objašnjavati! Ne znam tko ima sređen i solidan život. Na početku je sve bajkovito, emocije vrište na sve strane, hormoni divljaju / radost ,nježnost, ne može se jedno bez drugoga,sve pet /.Poslije počinje zid ili negativna reakcija zvana zasićenost.Ljubav je hrana i njen popis je dug, koji nam samo služi za izravne ili neizravne zahtjeve.Na toj prometnoj cesti prolazim ovako:"Užitak, užitak do sreće ili nebesa,od mržnje do bijesa" Svaka veza ima svoju sreću, bol i patnju! Smislim pozitivne vibre me bace u klopku zvanu ekstaza /sumnjivu situaciju zvana "ljubav"/ sva sam u zaboravu /ekstazi/ i ne vidim jasne signale, a onda KLIK..ode osjećaj neke vrijednosti dok si rekao keksi. Sada sam na cestu izbačena sama bez ekstaze, ne želi me čuti, ne želi me vidjeti, neka indiferentnost vlada na njegovoj strani. Kod mene na mojoj strani zid plača i velike boli; živa sam ka da nisam i sve nešto da te bog sačuva takvog raspoloženja! Moram sada malo doći k sebi i pobjeći od ovako prekrasnih misli i ne hvatati se na mamac crnila u sebi..Bolje mi je da se bacim na konzumiranje stvarnosti / imati ka neku aktivu u životu/ poslije ću se manje žaliti...
Izreka:"Neki ljudi uzrokuju da se stvari događaju.
Drugi gledaju kako se stvari događaju.
Ostali se čude što se dogodilo."
Post je objavljen 25.08.2006. u 17:00 sati.