U jednoj sam knjizi nedavno pročitala nešto u stilu (moram prafrazirati jer ne mogu sada naći taj citat) da na svijetu ima zapravo vrlo malo jako loših ili jako dobrih stvari, već puno više onoga što vama čini dobro ili loše.
Pomalo relativizirajuće, ali ipak za zamisliti se. Što bi to trebalo značiti? Možda nešto na tragu one moje omiljenje tješiteljske Krležine da su ljudi više glupi nego zli. Ili one Danteove da je i put u pakao popločen dobrim namjerama?
Pretpostavimo (naravno utopijski) da svi ljudi jedni drugima na svijetu žele samo dobro. Možda to čak i većina misli za sebe. Jer ona majka-samoubojica koja se ponosno fotografira sa dvogodisčnjim djetetom prije nego li se raznese bombom na prepunoj tržnici vjerojatno isto misli kako radi neko nevjerojatno dobro za budućnost baš tog istog djeteta koje će uskoro ostati siroče.
Ili neki radoholičar u globaliziranoj kompaniji koji se oženio za firmu, vjerojatno isto misli kako radi neko veliko dobro za budućnost te firme, pa onda to oduševljenje i elan pokušava prenijeti i na svoje podređene, naravno za njihovo dobro i njihov napredak u firmi. Dakle, opet vam netko radi uslugu koje zapravo niste svjesni.
Ili prijatelj koji će uvijek sve napraviti za vas, ali se ipak pokraj njega osjećate kao da ste vječno krivi za nešto.
Ili roditelj koji će vam usaditi odgojem nešto što vam možda uopće nije dobro za vaš daljnji život...
Vjerujem da primjera ima bezbroj, tko hoće može nastaviti listu...
A ono što ja želim poručiti sebi i vama... birajte ljude pokraj kojih se osjećate dobro, situacije koje vas čine sretnima, pa makar to nekome izgledalo sa strane kao kardinalna pogreška... jer udovoljiti svima i raditi sve po nečijim tuđim pravilima najmanje je dobro, osim ako niste mazohist koji u tome uživa.
Za to naravno čovjek treba biti tolerantan i širokogrudan (suprotno od cjepidlaka koje traže što je i tko krivo napravio) i prema drugima i imati snage reći da je možda nešto za nekoga dobro i da to prihvaćate, iako vi tako ne biste...
Nismo svi kompatibilni i to je normalno, ali bismo onda mogli to nadomjestiti većom snošljivošću... Ili?
Jedva čekam da čujem vaša mišljenja, a do tada odoh spakirati torbu i ponovno na put, na put...
Post je objavljen 25.08.2006. u 16:52 sati.