Marketing
ZAŠTO JE FISCHER ABDICIRAO II. DIO
„Ti dalje kažeš da je u povijesti igra do 6 pobjeda bila dosta dobra za Laskera , Capablancu i Aljehina, a za mene nije.
Pa što je bilo dobro za njih, ne znači da mora biti dobro i za mene, a ja sam uvjeren da bi oni danas da su živi, dijelili moje mišljenje. Pravo je pitanje koji je sustav najbolji za šampionsku titulu?
No kad već ideš natrag, onda zašto ono što je bilo dobro za Steinitza, Zukertorta, Čigorina, Gunsberga, Laskera također i još druge, nije dobro za Larry Evansa. Jer svi su oni igrali po sustavu do 10 pobjeda koji sam predložio, a neki mečevi su imali klauzulu 9:9. Uzgred budi rečeno, meč Kapa – Aljehin imao je klauzulu 5:5. Da, Aljehin je morao pobijediti 6:4 da bi osvojio titulu, upravo kao što ja predlažem.
Rusi također prave veliku buku oko ove stavke, mada su itekako svjesni svih činjenica iz vlastitih knjiga. A ipak se prave da ja tražim prednost koja nema presedana.
Na kraju bih odgovorio na još jednu glasinu koju Rusi marljivo šire. Oni tvrde da je FIDE 1971. godine promijenila meč sustav, tako da se igra do šest pobjeda, bez uvjeta o neriješenom rezultatu i da se ta odluka primjenjuje od 1975. godine na moj prijedlog i zahtjev. To je obične izmišljotina. Ja sam i tada predlagao da se igra do 10 pobjeda i da taj sustav vrijedi za meč 1972. godine. Ja odgovaram za ono što sam rekao Edmundsonu, ali ne i za kompromise koji je on s FIDE napravio bez mog znanja i suglasnosti. To su činjenice, ako ne netko za njih zainteresiran“.
Fischer je, u stvari, htio izbjeći da jedna partija ili samo jedna grješka odluči o tituli šampiona. Smatrao je da je rezultat od deset pobjeda objektivniji i realnije mjerilo snaga dvojice igrača. Smatrao je da je meč od 6 pobjeda prekratak i da trenutna kriza jednog od igrača može odlučiti u kraćem meču.
On je delegatima kongresa u Nici poslao telegram od kako se tvrdi 803 riječi u kojima je obrazložio svoje prijedloge.
Delegati su se sa 26:24 glasa uz 12 uzdržanih izjasnili u korist Fischerovog prijedloga da se igra do 10 umjesto 6 pobjeda. Ali je ostalo otvoreno pitanje da li meč limitirati na 36 partija ili ne.
Poslije oštre i vrlo napete diskusije s 35:17 uz ponovnih 12 uzdržanih nije usvojena klauzula famoznih 9:9.
Fischeru je određen rok (1. travnja 1975), da odgovori prihvaća li odluku FIDE. Slijedeći Fischerov telegram na nesreću ljubitelja šaha nije bila prvotravanjska šala. Danas legendarni Bobby vratio je odrekavši se titule svjetskog šampiona.
Trećeg travnja 1975. FIDE je izdala službeno saopćenje proglasivši Karpova za dvanaestog po redu šampiona svijeta u šahu.
Predsjednik FIDE dr. Euwe će 24. travnja na svečan način u Moskvi dodjeljujući Karpovu lovorov vijenac pobjednika izjaviti „Međunarodna šahovska federacija je vrlo zadovoljna svojim novim šampionom. Mi smo uvjereni da će on biti velik i dostojan svoje titule“.
Fischer je polako tonuo u zaborav, ali će njegov duh poput Morphyjevog, još dugo uznemiravati i onako uzburkanu šahovsku publiku diljem svijeta. Karpov je u tri navrata razgovarao s Fischerom da odigraju jedan meč izvan kompetencije FIDE, ali sve je ostalo samo na pregovorima.
Nekoliko mjeseci po proglašenju za šampiona Karpov je u intervjuu za „EHO“ kazao „Robert Fischer je jedan od najjačih majstora u cijeloj povijesti šaha“.
Jugoslavenski velemajstor Svetozar Gligorić jedan od rijetkih u svijetu s kojim i danas Fischer održava kontakt, a koji je u istoj mjeri u dobrim odnosima i s Karpovom, nedavno je izjavio „FIDE je učinila veliku nepravdu Fischeru . On je prvi šampion u povijesti šaha čiji uvjeti nisu prihvaćeni“. Da je na jednom drugom kongresu bio izabran za predsjednika FIDE, možda bi Gligoriću pošlo za rukom Fischera vratiti šahu.
Post je objavljen 25.08.2006. u 15:42 sati.