Režija: Vatroslav Mimica
Scenarij: Kruno Quien, Vatroslav Mimica, (prema noveli Krune Quiena)
Direktor fotografije: Frano Vodopivec
Glazba: arhivska
Montaža: Katja Majer, Joja (Josip) Remenar
Scenografija, kostimografija: Vladimir Tadej
Proizvodnja: Jadran film
Trajanje: 87’
Uloge: Zaim Muzaferija (Kaja Sicilijani), Uglješa Kojadinović (Piero Coto), Antun Nalis (gradski uglednik Tonko), Jolanda Đačić (Mare Karantanova), Izet Hajdarhodžić (redikul Ugo Bala), Husein Čokić (Nikica), Aljoša Vučković (ilegalac), Boris Dvornik (crnokošuljaš), Kruno Valentić (crnokošuljaš)
Sadržaj: Dolazak rata i radikalnih političkih podjela unese tjeskoban nemir u idilični ugođaj dalmatinskog gradića. Dojučerašnji prijatelji počnu životno ugrožavati jedni druge, tako i Piero, koji je postao crnokošuljaš, dolazi u sukob s dobrodušnim vlasnikom dućana Kajom, koji je suradnik pokreta otpora...
Vatroslav Mimica (r. 1923., Omiš) ostvario je iznimne opuse u rodu animiranog i igranog filma. Uz Waleriana Borowczyka, Vatroslav Mimica vjerojato je najpoznatiji takav slučaj. Mimica je studirao na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, sudjelovao u Drugom svjetskom ratu kao pripadnik partizanskog pokreta, a u svijet filma ušao je kao generalni, a potom umjetnički direktor Jadran filma. Ubrzo se posvetio filmskoj režiji, debitiravši 1952. kriminalističkom melodramom U oluji. Nakon crne komedije Jubilej gospodina Ikla (1955) posvećuje se crtanom filmu. Uz Dušana Vukotića, Nikolu Kostelca i Vladu Kristla, postaje ključna osobnost prve generacije Zagrebačke škole crtanog filma, a njegovi međunarodno potvrđeni uradci Samac (1958), Inspektor se vratio kući (1959) i Mala kronika (1962) predstavljaju nezaobilazno mjesto svake ozbiljnije povijesti animiranog filma. Izrazita modernistička samosvijest i lucidnost demonstrirane pri kreiranju crtanih filmova, jednako kao i teme otuđenosti i postvarenosti čovjeka u dehumanizirajućoj suvremenoj civilizaciji, naći će svoje mjesto i u drugom dijelu Mimičina igranofilmskog opusa, modernističkoj trilogiji Prometej s otoka Viševice (1964), Ponedjeljak ili utorak (1966) i Kaja, ubit ću te! (1967). U kasnijim filmovima, među kojima je najintrigantniji Događaj (1969), temeljen na Čehovljevoj priči, odustaje od transparentno modernističke poetike, a posebno ga zaokuplja žanr povijesnog filma (Seljačka buna 1573, Banović Strahinja). Prvi sustavni modernist hrvatskog i jugoslavenskog filma, Vatroslav Mimica jedan je od onih autora koji je u hrvatsku/jugoslavensku kinematografiju donosio aktualne svjetske teme i oblikovnost te prijeko potrebnu kreativnu ambicioznost.
Post je objavljen 30.08.2006. u 00:00 sati.