Tri dana nakon objavljivanja mog predhodnog posta, koji sam proslijedila uredništvu, uočavam da oni nemaju namjeru reagovati niti istražiti čitavu stvar.
Također 99% blogera nije uopšte reagovalo u smislu da u svojim postovima skrene pažnju na taj problem, što jasno govori, čak i na ovom banalnom primjeru, da društvo u cjelini zaboli kurac zbog čega se tamo neka “tuđa” djeca ubijaju gladovanjem ili snifovanjem ljepila ili akoholom ili drogama ili ko zna čime.
Upravo ovakva ne-reakcija jednog društva na mikro-planu (kao što je ovo blogersko) je savršen odraz ne-reakcije društva u cjelini na makro-planu.
Znala sam da će to tako biti, jer da je kojim slučajem drugačije, ne bi te djevojčice otvorile tolike blogove i mirno pisale o svemu tome kao da se to nikoga ne tiče.
Te djevojčice znaju da od njihovih roditelja i profesora, koji ih gledaju u realnosti, pa sve do virtualnih zajednica koje ih ne vide, teško da će se iko počešati po onoj stvari zbog toga šta im se dešava i ko ih je u taj vrtlog pakla uvukao.
Za one koji će ipak čitati ovaj post češkajući se jednom rukom za jaja, molim da iskoriste drugu slobodnu ruku i da kliknu na “onaj” blog i pogledaju forum DRUŠTVO MRTVIH DJEVOJAKA te da otkriju pro-anna fenomen o kojem ću pisati u narednom postu.
Hvala unaprijed.
Također se zahvaljujem nekolicini blogera koji su pročitali moj post i našli za shodno da ostave par riječi glasnog razmišljanja u vidu komentara i koji su posjetili sporni blog o kojem sam pisala u prošlom postu.
Hvala vam.
Međutim, od srca se zahvaljujem blogerici Debela pod navodnicima, koja se javila ostavivši komentar i koja je ragovala na moj predhodni post.
To smatram najznačajnijom stvari u ovom trenutku i to mi je važnije nego da su mi blog stavili na svemirske bilborde.
Debela pod navodnicima je pokazala da je bilo kakva komunikacija bolja od NIKAKVE komunikacije, a upravo je NIKAKVA komunikacija između nje i svih onih koji su od esencijalnog značaja za njeno odrastanje, doveli do toga da joj se dešava ovo što se dešava.
Da bi pomogli ovim djevojkama ne trebate biti psiholog već samo čovjek.
Kad možemo palamuditi na svojim blogovima o svemu i svačemu i dati sebi za pravo da kritikujemo sve što vidimo ili doživimo iz svih uglova, onda bi mogli makar sa dvije-tri rečenice pomoći ovim djevojčicama sa kojima očito odavno niko ozbiljno nije razgovarao niti je saslušao šta one imaju za reći.
Animozitet koji te djevojke dobijaju prema društvu u cjelini izazvan upravo tim “ko vas jebe” reakcijama, je jasan i doslovno glasi onako kako to piše na onom blogu:
”Nijedan komentar neću obrisati. Pišite šta hoćete,to je vaše pravo. A moje pravo je da radim šta hoću. Nemojte očekivati da ću se "preobratiti" upravo zbog vašeg komentara,to se neće dogoditi. Zato slobodno trošite riječi i vrijeme. Hvala.”
Pošto sam imala dovoljno vremena i želje da malo dublje istražim njihove svjetove, dočekalo me je ono što sam i mislila da ću vidjeti.
To su curice uzrasta od 13 do 15-16 godina, koje se poznaju sa pro-anna foruma, a koji pak nisu javni već zaključani, jer im je sadržaj toliko diskutabilan i u najblažem smislu te riječi “opasan po zdravlje” ili bolje reći “opasan po život.”
No, kako dosada niko nije reagovao na opasnost zvanu pro-anna, čak ni u zemljama EU, jasno je da su djevočice okupljene oko hrvatskog izdanja ovog foruma, njih 60-ak, prešle na daleko lakše komuniciranje kao što je blog i gdje pro-anna ideje mogu dobiti daleko veći broj sljedbenica nego pod zaključanim forumima.
Na taj način su ove djevojčice, cjelokupnoj javnosti dale jasan koncept svog života ili bolje reći “umiranja na leasing” i ono što šokira jeste da je to njima pošlo za rukom i da im je dato zeleno svjetlo da rade to što rade.
Leptirice govore o savršenstvu u vidu mršavih i zategnutih tijela te anoreksiji kao načinu života ili bolje reći stila života.
Leptirice su samo refleksija društva koje je krajem 80-tih, deceniji najvećeg globalnog izobilja, stvorilo tvz. savršene žene, poznatije kao top-modele, čiji je izgled bio nedostižan ostatku svjetske ženske populacije i čiji je “blistavi” sjaj održavan punih 5 godina.
A onda je polovicom 90-tih, u trenutku kada je blogerica Debela pod navodnicima bila rođena, modna industrija zalijepila sliku Kate Moss od nepunih 1,70 m visine i jedva 42 kilograma težine i proglasili je novim top-modelom.
Njeno pojavljivanje je definitvno jedna od najvećih prekretnica u istoriji mode jer je to prvi put da se visina nije tražila od manekenke kao uslov bavljenja tom profesijom, već nasilna mršavost.
Sjećam se i te fotke i prvih pisanja o njoj po novinama i svi smo mislili da je to samo neki modni hir koji će brzo proći.
Kate Moss je trebala zamijeniti, bolje reći, poslati u mirovinu tadašnje super-modele kao što je Cindy Crawford, Linda Evangelista, ili Eva Ercigova.
I umjesto da modni mainstream odbaci Kate Moss kao nešto što je apsolutno neprihvatljivo u zdravorazumskom smislu i čiji izgled podsjeća na izled zatvorenika u konc-logoru iz II sv. rata, desilo se upravo suprotno i Kate Moss je katapultirana u vrh modnog neba i tu se zadržala punih 15 godina.
Ili preciznije rečeno, modni vijek Kate Moss je dug koliko život Leptirica.
One su odrasle sa tim nametnutim “idealom” ljepote, koji je sve drugo samo nije lijep.
Kate Moss je bila ružno pače među manekenkama, nije plijenila ni ljepotom ni šarmom, osim što je svaki put kad bi izašla na modnu pistu šokirala tada nenaviknutu publiku na takve “kost i koža” pojave.
Iz tog razloga su Kate Moss udebljali 5 kilograma i doveli je na 47 kg, što su objavili po svim medijima kao planetarnu vijest i dalje nije bilo problema za njenu već dobro isprogramiranu karijeru.
Cilj stvaranja mršavice 21. vijeka koju je predvodila Kate Moss, je smišljeni martketinški plan modne industrije kojim su zarađeni milioni i milioni dolara ili eura.
Svi su profitirali od toga, profitirajući i dan-danas, a objasniću vam i kako.
Kada su se pojavili super-modeli krajem 80-tih, modne revije su bile praznik za oči, jer su svi htjeli gledati zgodne žene koje nose najbolju odjeću.
Sve i jedna su bile u zagrljajima nekih poznatih muzičkih ili glumačkih zvijezda, o njima se pričalo i pisalo na sve strane i konačno, njihovi honorari su postali astronomski.
Modni kreatori su to pratili jedno vrijeme, a onda su zaključili sljedeće:
1. super-modeli previše koštaju
2. publika je počela dolaziti na revije da bi vidjela njih, a ne odjeću
3. postajale su popularnije od modnih kreatora koji su ih “stvorili”
Konačna odluka je mogla biti samo jedna, a to je da im se preko noći unište karijere.
Tako je stvorena “žena-miš” poznatija kao Kate Moss, a s njom je modni vrh poručio javnosti sljedeće:
1. manekenka može biti bilo koja djevojka, a ne samo visoka i super-lijepa
2. manekenka može imati čak i ispod 1,70 m visine
3. manekenka samo treba da bude dovoljno mršava i sve je ok.
Ta ultimativna mršavost, koja je ciljano stvorena sa Kate Moss, je bila nepremostiva prepreka za nastavak karijera tadašnjih super-modela koje su karijeru izgradile na zanosnim tijelima.
Jedina koja je odlučila da smrša na nove granice mršavosti je bila Eva Ercigova, nekadašnja junakinja Wonderbra grudnjaka i na taj način je opstala u modnom biznisu do dan danas.
Naomi je tada bila najmlađa od svh super-modela i kao jedina crnkinja u moru “bledolikih” mršavica koje su zavladale modnim pistama, uspjela je preživi i to iz prostog razloga što su je kreatori voljeli i što im je na revijama trebala barem jedna “obojena” djevojka.
Svi ostali super-modeli su otpali iz igre.
Cilj je bio postignut, a on je glasio:
SVE DJEVOJKE MOGU BITI MODELI, uslov su mjere 80-60-86 ili konfekcijski broj 34.
Taj broj mogu nositi samo maloljetne curice koje su još u razvoju i kojima se još karlične kosti nisu dovoljno razvile.
Ono što je najgore, ta se mjera tražila i od visokih djevojaka što je na visinu oko 1,80 ogroman problem, pa su niže cure tu bile u prednosti.
U želji da se održi ta nestvarna mršavost, izgladnjavanje je jedan od metoda koje direktno vodi u anoreksiju i gubljenje koštane mase za minimum 1/3, a što se odražava na obime kukova i grudi, te se postižu tako uzane mjere i poslije punoljetstva.
Ako neka djevojčica, poput bilo koje Leptirice, gleda od malih nogu sliku Kate Moss po svim mogućim magazinima i ako svi samo pričaju o njoj i njenoj super-mršavosti i ako se to proglasi lijepim i savršenim, a njen život glamuroznim, iako je Kate Moss mršavost poput većine manekenki održavala tvz.kokainskim dijetama, onda je sasvim moguće da Leptirice kao i brojne druge djevojke širom svijeta, lanac prehrane doživljavaju na sljedeći način:
ne jesti = biti mršav = biti savršen = biti uspješan = biti poznat = biti bogat.
Skraćeno rečeno “ ne jesti” znači “ biti uspješan u životu”, ili pogledajte komentar blogerice money money koji mi je ostavila u predhodnom postu pa će vam biti jasnije.
No,da vidimo kako je zapravo profitirala ljudožderska modna industrija igrajući se sa zdravljem miliona djevojčica širom svijeta:
1. nakon lansiranja Kate Moss došlo je do ekspanzije modnih agencija širom svijeta u kojima su regrutovane djevojke sa jedinim navedenim uslovom, a to su pomenute mjere
2. stvoren je kult običnih, manje privlačnih ili čak ružnijih manekenki koje je krasila isključivo mršavost, čime se htjelo svjesno u svijet modelinga uvući što veći broj djevojčica i obećati im brda i doline
3. svaka djevojčica koja je poželjela biti model je to zadovoljstvo morala da plati, kako agenciji, tako fotografima i svim ostalim koji bi je progurali do modne piste
4. od svakog nastupa na reviji ili od svakog foto-sessiona, agencija Elite na primjer, uzima blizu 50% honorara manekenke, naročito ako ona živi u stanu agencije koju dijeli sa ostalim manekenkama.
5. Stvoren je životni vijek manekenki koji traje svega nekoliko godina, tako da se od skoro nijedne manekenke ne prave više zvijezde kao što je to bio slučaj sa super-modelima, osim jedino u slučaju djevojaka koje nose Victoria's Secret i koje se smatraju super-modelima današnjice.
6. Cilj je što veći promet djevojaka kroz agencije i što veća finansijska dobit od svega toga.
Dobit su imali kreatori jer su razvili linije odjeće koja dojuče nije ni postojala, a to je odjeća sa minimalnim mjerama, dobit su imali proizvođači dijetetskih proizvoda i svi oni silni trash magazini tipa Cosmopolitan koji su puni krcati savjeta i dijeta svih mogućih vrsta i gdje je bačen akcenat na mršavo tijelo kao ključ i rješenje svih životnih problema.
Dobit su imale teretane, fitnes centri, proizvođači svih mogućih i nemogućih kozmetičkih sredstava, plastični hirurzi, te proizvođači light sokova prepunih opasnih aditiva, light jogurata i ostale light hrane u kojoj šećer ne postoji, ali zato postoji zaslađivač koji je do te mjere kancerogen da uvijek morate prije upotrebe proizvoda pogledati na pakovanju njegovu “preporučenu dozu”.
Nametnut je ideal savršene mjere 21. vijeka, a to znači tijelo koje staje u broj 34 ili najmanji mogući konfekcijski broj.
Ispod toga su dječiji konfekcijski brojevi.
Međutim, ne postoje idealne mjere.
Postoje samo manje ili više idealnije proporcije svakog tijela pojedinačno.
Od suštinskog značaja za građu koja je proporcionalna je širina ramena, odnosno mjera koja definiše sve ostale da bi bile u skladu.
Ako je širina ramena u proporciji sa obimom kukova i ako je obim kukova 30 cm manji od obima struka, onda se može govoriti o proporcionalnoj građi.
Neko je “savršeno” građen jer je tako rođen, a neko nije, no nema te stvari koja se na tijelu ne može popraviti sportom i vježbama i tako doći do “savršenijeg” izgleda.
Međutim, za tako šta je potreban trening sa trenerom i bogatim unosom kalorija, naročito proteina i šećera, a ne izgladnjavanje u kombinaciji sa sportom, što može dovesti do opasnih posljedica kao što je otkazivanje vitalnih organa.
No, o ženskoj građi te ogromnom iskustvu zasnovanom na mjerama preko 3000 žena i djevojka koje sam imala prilke izmjeriti u posljednjih 10 godina pisaću u sljedećem postu.
Do tada molim sve Leptirice da mi u komentaru ostave visinu i trenutne mjere. Težina mi nije važna da bi stekla sliku o tome o njihovoj građi. Samo neka mi ostave mjere i ako možete, ostavite mi i širinu ramena pa ću proučiti sve to i dati vam odgovore.
Čitamo se sutra....................kisssssssssssssssssssssssss
Post je objavljen 25.08.2006. u 14:25 sati.