Znam da bi trebala nešto napisati. I da bi to napisano trebalo biti smisleno. Al neće. Teško je opisati što sam sve doživjela, vidjela, osjetila... I nikako ne bi to mogla vama približiti. Jer sve to... to se jednostavno mora vidjeti. Različite kulture, ponašanja, ljudi... Sve je to posebno i drgačije. Predivno.
Ali... šetajući po svim tim ulicama svih tih gradova, shvatiš koliko ti zapravo dom nedostaje. Sve je to divno i krasno, ali doma je nekako uvijek najljepše. Iako sam silno htjela opisati kako mi je bilo, sada mi riječi jednostavno ne dolaze. Možda nesvjesno želim sve to zadržati u sebi...
Još samo 3 dana i opet putujem. Ovaj put na maturalac. U Španjolsku. I da, vama koji mi zavidite na silnim putovanjima - sve je to divno, krasno ali umara. Jako umara. Ma... ja se svemu tome svejedno jakoooo veselim. I jedva čekam Barcelonu. Ah...
Danas pada glupa kiša. A i moje raspoloženje kao da je palo radi toga. Živcira me. Hoću sunce.
Agrh, nemam inspiracije... oprostite.
Post je objavljen 25.08.2006. u 11:59 sati.