Jučer je potpisan ugovora o zakupu prostora bivše bolnice za plućne bolesti na Strmcu sa bolničkim redom Svetog Ivana od Boga, svećeničkog reda Milosrdne braće iz Milana, koji će ondje u slijedećih pola stoljeća skrbiti o duševnim bolesnicima. U novogradiškoj bolnici jučer se okupila elita koja je to i potvrdila ( ministar zdravstva, požeški biskup, lokalni politički moćnici i drugi). Kažu da se dugo o tome pregovaralo, te da je u pregovorima bilo 5 različitih strana i interesa, ta da su sada svi zadovoljni. Bilo je lamentacija o brizi za čovjeka (a ja mislim i za vrijednu imovinu), o skrbi države za bolesne, itd, no nigdje nećete pročitati koliko primjerice vrijedi taj objekt. Tu bi trebalo biti smješteno oko 200 bolesnika koji će imati odličan smještaj, jer će i u ionako odličnu građevinu biti uloženo još 2 milijuna eura. Fra Kristijan Sinković prior Milosrdne braće kaže da su nedavno otvorili sličnu bolnicu u Kini, da ih u Austriji imaju 20-tak, u Italiji na desetke, a diljem Europe i svijeta još mnoštvo. On je dao do znanja da je njima to eto još jedan relativno sitan program, kojeg će realizirati „malim prstom“. Iz lječilišta Ljeskovica u što kraćem roku bit će dopremljeni bolesnici kojima će u Šumetlici odnosno na Strmcu eto biti puno bolje. Za one koji ne znaju, nije riječ o nikakvom derutnom objektu, nego izuzetno kvalitetnom zdanju koje je nekad bilo poznato lječilište plućnih bolesnika. U ratu 90.-tih godina tu su bili smješteni UNPROFOR-ci, a nakon toga i neke hrvatske brigade. Svi su bili itekako zadovoljni uvjetima u tom prostoru. Po iseljenju vojske, čelništva novogradiške Opće bolnice i Brodsko-posavske županije, te Ministarstva zdravstva i Općine Cernik pa i grada Nove Gradiške, silno su mudrovala što s tim učiniti (umjesto da ga privedu prvobitnoj svrsi, za koju je čak namjenski i građen). „Puno baba kilavo dite“ rekle bi babe i u ovom slučaju ne bi pogriješile, jer komplikacijama se nije naizgled bio kraj, a s obzirom da su lokalni i izbori na državnoj razini stalno donosili nove ljude, dolazili su novi (nerijetko neupućeni) kojima je opet iznova trebalo objašnjavati o čemu se radi i što bi valjalo učiniti. Nije točno (kako su jučer objavili mediji) da nije bilo drugih zainteresiranih za ovaj objekt. Bilo ih je, pa ček i iz Japana ( koji su htjeli ondje elitni turizam za imućne), no oni eto očito nisu imali prave performanse ili lobiste. Nitko ne govori da je stanovništvo toga kraja poprilično skeptično prema činjenici da će uskoro u susjedstvu imati toliko duševno bolesnih ljudi, te da će odlazak na Strmac na izlet pobuđivati i neke druge asocijacije. Neki u crno-humornom stilu kažu „pa nikakvo čudo da smo dobili ludnicu koju vjerojatno drugi nisu htjeli“ili „pa imamo dovoljno kandidata za liječenje da nitko ne mora ni dolaziti na liječenje sa strane“. Oni drugi misle da je to odličan potez, te da će to potaći i da se uredi hotel i ostali objekti, koji su za razliku od bolnice poprilično devastirani. Kažu ljudi da se već nekoliko godina priprema teren da cijeli Strmac oživi u pogledu lječilišnog turizma. Neki spominju poznatu sportsku obitelj Boban koja navodno ovih dana ondje već uređuje neke vikendice, a i lokalne moćne gospodarstvenike koji su pokupovali cijelo čudo parcela uz cestu od Šumetlice prema Strmcu. Čudni su putovi Božji, (ali i ljudski, i putovi kapitala koji kao od šale ruši državne i druge granice kad mu se prohtije). Živimo u vrijeme nekog divljeg kapitalizma kad je sve moguće. Pitam se čijim je novcem sagrađena ta bolnica i tko bi najviše imao pravo odlučivati o njenoj sudbini? Da li političari, vjerske institucije, država ili netko treći (ili šesti)? Aludiram dakako na radnike iz čijih plaća se uzimalo „zbog općeg društvenog interesa“, a neki su od njih završili na ulici (kao tehnološki višak) bez dovoljno radnog staža za mirovinu. Ja bih u taj objekt doveo nezbrinutu djecu, i bolesnu djecu s posebnim potrebama ( i sagradio još i divna igrališta u toj netaknutoj šumskoj ljepoti). Napravio bih starački dom za bolesne i nemoćne starce koji umiru ostavljeni od obitelji po selima novogradiškog kraja ili nemaju adekvatan tretman u mnoštvu privatnih staračkih domova (čast iznimkama). To bih realizirao preko Centra za socijalnu skrb Hrvatske, a financirao iz državnog proračuna. Naši u Ministarstvu zdravstva jedva čekaju da netko radi njihov posao, po sistemu „prijeđi brigo na drugoga“. Svaka čast gospodi koja su stigla, s poštovanjem se klanjam njihovom humanitarnom radu i pobožnosti. Nadam se da će bolesnici liječeni u toj bolnici pronaći mir za svoju dušu u zelenilu Strmca i zaliječiti rane koje su im zadali drugi ljudi i okruženje u kojem su živjeli. Volio bih pročitati vaše mišljenje o svemu, da mi pomogne da i sam odagnam nedoumice.
Post je objavljen 25.08.2006. u 11:50 sati.