ronio sam tako dugo i bez cilja između morskih životinja i bilja i nakon nekoliko milja izronih kad ono kraj mene ljilja. nisam ju vidio ima bome dosta još tamo od masleničkog mosta gdje smo sa 2-3 tosta nahranili nekog francuskog gosta. ljubio sam ljilju cijelo jedno ljeto ništa nam nije bilo sveto bilo nam je vrlo napeto i u odnosu zapeto. i moralo je puknut. a puknulo je onog dana kad je otišla u trgovinu mudro i kupila mi pivu. bezalkoholnu. znao sam da ta veza više nema smisla.
ubrzo nakon toga upoznao sam gogu uzimao sam ju kao najjaču drogu i ležeći i s nogu i danas na njoj moram zahvaliti bogu. ta mandule nije imala ajme kako ga je samo gutala za nju sve je bilo šala puno me naučila i zato joj hvala. proveli smo neke nezaboravne noći gdje mi je pokazala sve moje moći još i danas razmišljam zašto morao sam od nje poći. kurva u krevetu i dama u društvu. što više čovjek može poželjeti? no njoj je bilo normalno da koristi moju četkicu za zube, a ne ide to samo tako.
a jednog kišnog dana pred mene je stala snježana za prijatelje snješka što prekrasno se smješka. veselili smo se uvijek imali vremena napretek za lude zabave i scene golišave. često bi putovali nikad nismo ratovali jer oboje smo vjerovali da smo jedno drugom sve dali. al ipak nismo. povjerenje je nestalo onog trenutka kad sam ju primio za ruku i htio povest preko ceste, a ona panično počela vrištat 'ide auto ide auto' ma jebe mi se za auto, staće valjda...
Post je objavljen 25.08.2006. u 10:46 sati.