Danas sam imao najbolju namjeru srediti svoj život. Svoju povijest, točnije.
Svrstati sve u lijepe odjeljke, tako da sve odgovara i da nema istupanja iz obrasca.
Imam par foto-albuma, par fascikala sa svojim svjedodžbama, diplomama i sličnim papirima.
Htio sam to organizirati, da bude pregledno i da mi ne zauzima toliko mjesta u sobi.
Život pospremiti u pretince, da bude lijepo uredan...
Je li to moguće?
Uvijek ću se sjetiti da bi nešto baš lijepo pasalo negdje drugdje, u neki drugi Pretinac.
Recimo, davno sjećanje, iz Ljubavi možda ipak u Prijateljstvo, Prijatelja u Poznanika...
Možda mi je i prerano za Veliko Pospremanje?
Imam tek 20-ak godina (točni podaci poznati redakciji), jedva sam počeo živjeti. Još toliko stvari treba doživjeti, toliko prijatelja steći, toliko ljudi povrijediti (što namjerno, što slučajno)...
Još sam se iznenadio koliko je zapravo naš život određen dokumentima, ako nemaš iste, kao da ne postojiš. Dokazi o školovanju, raznim grupama kojima si pripadao, slike prijatelja, koje su ponekad jedino što ti je ostalo...Ima toga još...
I? Hoću li onda organizirati svoju povijest? Svoj dosadašnji život, sve traume i radosti?
Ne znam uopće želim li. To bi značilo prisjetiti se nekih stvari koje sam potisnuo, stvari za koje smatram da je bolje da ostanu Dolje.
Ali, možda mi samo dođe pa to sve pobacam.
You never know...
Post je objavljen 25.08.2006. u 02:18 sati.