
Kada je poznati misionar Sundar Singh završio svoje posljednje misionarsko putovanje po južnoj Indiji, doživio je veliko priznaje i slavu. Ljudi su njegovim propovijedima bili oduševljeni, pa ih je puno prihvatilo vjeru u Isusa Krista. Jedan ga prijatelj zabrinuto upita, nećemu li ta velika slava udarit u glavu. A onda odgovrio Sundar Singh:“Kada je Isus svečano ulazio u Jeruzalem ljudi su prostirali po putu svoje haljine njemu u čast. Isus je jahao na magarcu. Isusove nogu nisu dodirivale cestu, koja je njemu u čast bila ukrašena. Magarac je bezbrižno gazio po tim haljinama. Zar nebi bilo ludo da se zbog toga magarac umislio? Cestu ljudi nisu ukrasili zbog magarca nego zbog Isusa. Isto bi tako bilo ludo, kada bi si ja, obični misionar, umislio i uživao u slavi koja je Isusova. Ja sam samo magarac koji je Isusa unio u grad!“
Bože, učini me tvojim magarcem na kojem ćeš doći do ljudi. Daj mi magareću strpljivost, snagu da nosim i tvrdoglavost koju trebam, kako bih bio nositelj tvoje ljubavi u svijet mržnje. Daj da budem Tvoj magarac Kriste, da te nosim drugima!
Dragi moji, odlučio sam par dana ne biti na blogu da se malo odmorite od mene. Ta lažem! Odlazim na službeni put i nema me do subote. Ali ja vas unatoč moga puta neću ostaviti bez postova. Zahvaljujući mogućnostima blog.hr, svakog će te dana, kao da sam i ja tu, dobiti novi post. Komentirati vaše postove i vaše komentare naravno neću moći. Do našega ponovnog viđenja sve vas lijepo pozdravljam i želim lijepe dane!
Post je objavljen 29.08.2006. u 00:01 sati.