(objavljeno u časopisu Val)
Kakva je razlika između ludog čovjeka i normalnog?
Treba li zatvarati luđake?
Kada bi se odredila granica koja djeli ludilo i normalu mogli bi razlikovati ludu osobu od normalne.
Međutim, normalne osobe se znaju ponekad ponašati poput pravih luđaka. To je ono razdoblje koje nazivamo žuta minuta, djelovanje u afektu.
Dakle, ludilo i normala nisu odjeljeni crno naspram bijelog, već postoji siva zona između njih.
Što ako uopće ne postoji ludilo i normala, već je sve jedna siva zona?
Čini mi se da je austrijski pisac Thomas Bernhard u romanu «Wittgensteinov nećak» dao najbolje objašnjenje te sive zone. Roman se bavi odnosom dvojice prijatelja koji su hospitalizirani u istoj bolnici samo što je jedan na odjelu za oboljele od raka, dok je drugi na odjelu za duševne bolesnike. Oboljeli od raka za vrijeme hospitalizacije razmišlja o razlici između njega i njegovog ludog prijatelja, pa zaključuje da je jedina razlika između njih dvoje to što on može kontrolirati svoje ludilo, dok njegov prijatelj to ne može. Upravo zbog nemogučnosti kontrole ludila društvo tu osobu proglašava ludom i trpa u ludnicu.
Znaći, unatoć tome što su svi ljudi luđaci, ono što razlikuje luđaka u ludnici od luđaka u kancelariji jest sposobnost kontrole ludila.
Zašto je važna kontrola ludila? Pa ako ne kontroliramo ludilo ponašamo se suprotno društvenim normama i ugrožavamo društveni poredak.
U srednjem vijeku luđaci nisu bili zatvarani već im nije bio dozvoljen ulazak u gradove, pa su bili prisiljeni da lutaju svijetom.Često bi gradovi povjerili luđaka nekom kapetanu broda da tog luđaka ostavi u drugom gardu. Iz takvog odnosa prema luđacima razvila se legenda o brodu luđaka.To je brod koji je suprotnost mitu o argonautima gdje svaki član posao predstavlja jedan arhetip odn. uzor ponašanja čovjeka.Dakle brod argonauta je metafora društvenih normi, dok je brod luđaka suprotnost od tih društvenih normi.
Mogao bih podjeliti osobe koje ne mogu kontrolirati ludilo i tako krše društvene norme u tri kategorije:
1.Osobe koje svojim ponašanjem ugrožavaju javni moral
2.Osobe koje svojim ponašanjem ugrožavju tuđi život
3.Osobe koje objedinjuju 1. i 2.
Pod 1. spadaju svi društveni revolucionari i veliki umjetnici. Da nema nekoga tko će posumnjati u društvene norme još uvijek bi imali masovna smaknuća, rezanje šake za krađu žvakaća, robovlasništvo.....ali svaki društveni revolucionar je bio proglašavan ludim, a ako bi uspio privući mase bez obzira na stigmu luđaka vlasti bi ga smaknule.imamo primjer Sokrata, F. Nietzsche je svoj život završio potpuno poremečenog uma, pa suvremeni primjer Martina Luthera Kinga koji je vjerojatno za bijele protestante bio luđak. U umjetnosti klasični primjer je Van Gogh i njegovo rezanje uha, rock and roll je pun luđaka (Iggy Pop, Morrison, Kurt Cobain, Syd Barrett).
To su pozitivni luđaci.Njihovo ludilo je učinilo svijet boljim mjestom za život i njihovo je ludilo pozitivno utjecalo na daljni razvoj ljudske rase.
Pod 2. bi spadali psihopatske ubojice i veliki diktatori. Često ljudi postanu serijski ubojice ili ubiju nekoga zato što im je to naredio neki glas u galvi. Imali smo primjer negdje u slavoniji gdje je osoba ubila drugu osobu zato što je smatrala da je ta osoba đavo. Tkave osobe je opravdano izolirati iz društva i staviti u ludnicu budući da zbog svog nekontroliranog ludila ugrožavaju život drugih ljudi.
Ipak, često takvi luđaci znaju kontrolirati svoje ludilo sve dok ne dođu na vlast. Kada dođu na vlast oni vladaju nad drugim ljudima i više ne moraju kontorlirati svoje ludilo jer sada oni nameću norme ponašanja, a ne drugi ljudi.Tako nastaju zločinački diktatorski režimi, poput Hitlerovog nacizma ili Moussolinijevog fašizma ili Bushovog imperijalizma (iako mi se više čini na je
Bush samo lutka skupine luđaka koje naše društvo nažalost smatra kriterijem za normalu, odn. Šefova korporacija). Diktatori do dolaska na vlast žive na društveno prihvaćen način, a kada dobiju neograničenu vlast nemaju više uopće razloga zašto bi skrivali svoje ludilo. Izvrstan prikaz takvog ponašanja je u filmu Star Wars «Osveta sitha» gdje imperator sve dok je senator je oličenje normale, a kada dobije neograničenu vlast pobije sve Jedije.Hitler je htio pobiti sve židove, šefovi korporacija žele od radnika stvoriti sretne magarce....i nitko te diktatore ne trpa u ludnicu. Kako diktator Hitler stvara norme ponašanja tako je nijemcima bilo najnormalnije da se ubijaju židovi, komunisti i svi ostali koji nisu arijevci.Tako se ludilo jednog proširi na mase i šta se dobije? Ludnica koja je država dok se u ludnicu trpaju oni koji su zadržali norme ponašanja iz vremena prije diktatora!!!
Gadno, luđaci pod brojem 2. su definitivno negativni luđaci koji od svijeta čine loše mjesto za život i unazađuju razvoj ljudske rase.
Pod 3. spadaju uglavno diktatori koji su svojom diktaturom poboljšali kvalitetu života.Njih ima jako malo i oko njihove uloge u povjesti se «lome koplja». Jedan od takvih dobrih diktatora je Napoleon. On je svojim ratovima proširio duh revolucije i pod njegovom vladavina su se i ovi naši krajevi počeli razvijati (opismenjavanje stanovništva), međutim u isto vrijeme je sebe postavio za cara, svojoj rodbini je davao povlastice a u njegovim ratovima je nastradalo mnogo ljudi.
I za kraj da odgovorim na drugo pitanje postavljeno na početku teksta. Čini se da treba zatvarati samo luđake pod 2. budući da samo štete društvu svojim ludilom.Međutim kako prepoznati skrivenog diktatora.Ako bi se preventivno slalo u ludnice večinu luđaka bi činili oni pod 1. dok bi oni pod 2. ostali neprimječeni dok ne počine svoj zločin.
To je problem koji se još treba rješiti.
Post je objavljen 24.08.2006. u 22:41 sati.