danas mi je najgore, evo bas ovoga trena..tko je izmislio osjecaje?! poludit cu neznam sto bi,a nista ne bi..sve me zivcira,svi me zivciraju,cak i moja stara sto gleda ovu fucking glupu "Caroliju" (iako nema veze s vezom).
ajme,danas nisam ni rucao..istina cijeli sam dan danas doma,nigdje mi se neide,pa samo vrtim razno razne filmove (a covjek kad pocne razmisljat o idiotarijama eto kako zavrsi..). A kao ne koristimo ni 20 posto naseg mozga..pa sto bi bilo da ga koristimo?..mozda bi bilo bolje jer bi automatski registrirali da su sve to takva sranja oko kojih se nije vrijedno niti truditi, a mozda bi opet tek onda razmisljali jos vise..neznam,ma nije me ni briga..trkeljam tu bezveze,znam samo jedno da bi mi u oba slucaja "frend" falio!
Idem negdje, nemam pojma, dogovorit cu vec nesto..iako je pala i kisa,nitko nece htjeti nigdje,no nemogu vise biti doma..e da sam samo znao da je to tako tesko kad ti netko istinski nedostaje..
Tesko je nositi prazninu u sebi.
u jednom trenutku pocne putovati venama i kao bolest paliti svaki dio tijela i uma. prkoseci zakonu gravitacije, zavlaci se u oci i mijenja dugine boje u one nesto manje izrazene.
boja kisnog jutra, boja prvog snijega...
da, praznina nikad nije priznavala zakone. narocito ne one malih, sretnih ljudi sa dugom u ocima koji bi se mogli zakleti da tuga nikad ne pusta korjene na jednom mjestu.
u pravu su...
da bi pustila korjene mora odnekud i doci. Doletjeti na malom svilenom tepihu kasnog proljeca, na mirisu jorgovana i cimeta. Kad toplo popodne prelazi u hladnu vecer. i kad se inje kaci na najranije cvjetove vocki.
da, kad bi priznao da je stigla iz nekih dalekih krajeva, morao bi priznati da ce mozda jednom i otici...
Post je objavljen 24.08.2006. u 20:48 sati.