U četvrtak će se u Rijeci održati predstava suvremenog plesa udruge Pokret «DDR-Dobrodošli u Rijeku». Ta pretstava se bavi pitanjem «Što je to mentalitet». Da li je on genetski urođen ili ga kreira okolina. Predstava će se odvijati u vlaku i na riječkom kolodvoru. Autori predstave smatraju da mentalitet do izražaja dolazi najviše na kolodvoru. Naime, tamo se ljudi iz raznih sredina susreću te razlike između njih gotovo postaju opipljive.
Da li je mentalitet samo razlika u kulturi ili je nešto uvjetovano fiziologijom? Činjenica je da na razvoj kulture utjeće i zemljopisni položaj gdje se neka zajednica smjestila. Tako se za južnjake kaže da su ljeniji nego sjevernjaci jer žive u toplijim krajevima. To su obične predrasude i zlorabljenje termina mentalitet, ali takvo tumačenje mentaliteta se svakodnevno koristi.Potovo kod sportski komentatora koji pobjedu ili poraz neke ekipe tumaće nekim urođenim mentalitetom.
Zato se postavlja pitanje, da li se nekom pripadniku zajednice nakon dužeg boravka u jednom kraju razvije razvije neki karakterni gen.
Najvjerojatnije ne. Ipak je sve ono što mi nazviamo mentalitetom samo skup kulutrnog nasljeđa jedne zajednice i odgoja. Autori navedene predstave kažu da nosioci mentaliteta nisu zgrade već ljudi. Čak su konkretizirali da su nosioci mentaliteta umjetnici. I to pogotovo oni koji žive izvan svog grada koji je razvio njihov mentalitet, jer tek onda prepoznaju razliku između njihovog matičnog grada i grada u kome žive. Do spoznaje svog mentaliteta dolazimo preko sudara kultura, pa se može reći mentalitet=kultura.
Dakle, mentalitet nikako ne može biti genetski uvjetovan. Članovi neke zajednice, ako u nekoj drugoj zemlji prihvati tuđu kulturu, nakon dvije generacije gube sve značajke određenog ponašanje. Pojedinac je uvjetovan kulturom, ako izgubi dodir sa kulturom svojih predaka, usvaja kulturu, odnosno mentalitet zajednice s kojom se stopio.
Ipak, mišljenja sam da bi ljudi trebali što manje biti uvjetovani mentalitetom. Ako se prepuste nečemu što se naziva mentalitet određene zajednice, ljudi prestaju razvijati svoje individualne potencijale i postaju samo jeda dio u sistemu lokalne kulture. Uvijek su bili značajniji oni ljudi koji su iskakali iz nečega što se smatra mentalitet neke zajednice. Često spominjanog Teslu nikako ne možemo ugurati pod nešto što se smatra ličanskim, hrvatskim ili srpskim mentalitetom. Janko Polić Kamov nikako ne bi mogao spadati pod tadašnji trgovački mentalitet Riječana. Stoga mi se ne čini istinitim da upravo umjetnici ili geniji najbolje odražavaju mentalitet svoje zajednice. Čini mi se upravo suprotno, da su oni nezavisni od mentaliteta, da su se oni razvili kao pojedinci zato što se nisu obazirali na zakonitosti kulture u kojoj su rođeni. Uipravo zato su postali genijalci, jer su nazavisni i samospoznati.
Svako prihvaćanje ili inertno djelovanje u skladu s mentalitetom vodi u prosjećnost. Uz usvajanje nekih pozitivnih strana zajednice, usvajaju se i oner negativne koje razvijaju autocenzuru i ne dozvoljavaju osobi da se razvije u genijalnog umjetnika, znanstvenika itd...
Nastavak možete očekivati nakon što u četvrtak odgledam predstavu, koja po svemu što sam čuo obećava. Bit će potpuni multimedijalni doživljaj uz, suvremeni ples, video projekcije i muziku koju komponira Marin Alvir nekadašnji član riječke grupe Zona Industrijale, a sada član Opatijske partijske čelije(pratećeg benda Franci Blaškovića) i vođa grupe Marinada.
Ipak ponavljam, momentalno držim da prihvaćanje mentaliteta i ponašanje u skladu s njim vodi u prosječnost i konzerviranje stanja, dok svako probijanje društvenih normi razvija društvo prema naprijed.
Post je objavljen 24.08.2006. u 20:47 sati.