Marketing
Trazim posao...
Jucer sam na netu pronasla oglas za posao u struci. I kazem dobro, idem se javiti. Krenem ja jutros tati na posao da isprintam sve sto trebam. Naravno, bic koji nisam vozila od prije ljeta ima ispustenu gumo. Ma nema problema, napumpam ja nju a ona kaze sssssssssssssssssss. Gumica na ventilu je otisla i sad imam skroz praznu gumu. 
A nis, budem do tate pjesice. Jer iako je Zagreb metropola i savrseno su povezani svi kvartovi ja u susjedni kvart moram bicom ili pjesice pola sata. Tramvajem bi mi trebalo barem sat vremena. Ma dobro, dodem ja do tate i sve isprintam, stavim u kovertu i hocu poslati. Ali tata ide poslovno u smjeru prema toj skoli pa ce me odbaciti. Mislim si ja pa dobro, nisam bas prikladno obucena ali ipak ne idem na razgovor vec samo predajem kovertu i bar cu vidjeti skoju u kojoj trazim posao. Dodem do tajnice a ona jedva da je uspijela otvoriti kovetru. Samo me je pitala da li sam diplomirala. A nis jos diplomirala, ali budem za tri tjedna. Kako je otvorila kovetu tako je samo vratila papire unutra i rakla da se ne moram ni truditi jer da imaju vec cetvero diplomiranih kandidata. I tako sam se tramvajem vratila doma nebavljena posla.
Drzava financira moj studij jer smo deficitarni, od kud onda cetvero nezaposlenih profesora, pa znam svakog apsolventa svog smjera i nema ih cetvero koji su diplomirali ove godine. Maximalno dvoje. 
Ma dobro, jos uvijek se nadam da ce me pozvati iz jedne srednje skole gdje sam predala prijavu prije ljeta.
Ma koliko bih zeljela dobiti posao toliko i ne bih. Barem ne prije 10 mj. Jer ako se zaposlim onda ne mogu na turneju u Belgiju. A na turnejama je uvijek ludi provod. Ali ako odem na turneju ne cu biti ovdije na 2 godisnjicu 
. Vratila bih se par dana kasnije. Meni osobno to ne bi smetalo jer bitno je da mi proslavimo 2 godine a nije mi bas bitno kada. Mislim da u tome imaju prste moji roditelji i moji rodendani, Bozici i svi ostali dani kada se djeca darivaju. Ne sjecam se kad sam zadnji put dobila poklon na sam rodendan ili kad sam cekala Bozicno jutro. Cak ni kad sam bila mala. Tada se nije imalo ni para pa sam za poklone dobivala odjevne predmete. A zasto cekati neki dan ako mi to treba vec sad.
Bojim se da moj dragi ima drugacije misljenje o tome i da bi ga jako povrijedilo da odem. A opet s druge strane ako kazem umjetnickom voditelju da ne mogu ici a ne dam mu konkretni razlog mogu izgubiti kjesto u koreografiji jer njemu trebaju odgovorni plesaci, sto u potpunosto postujem.
Dakle, najjednostavnije bi bilo da se zaposlim! Tada bi svi bili sretni.
Post je objavljen 24.08.2006. u 12:41 sati.