Marketing
Danas sam u nekoj žurbi. Nikamo zapravo ne moram ići,
ali imam osjećaj da kasnim. Pa se onda žurim sa svime i svačime.
Zapravo ja sam ranoranilac, i moje buđenje je oko 6-6:30.
Jutros sam se probudio u 8:00, i sve mi je nešto neobično.
Iako ću sve stići napraviti kaj sam si zamislil, ipak ja kasnim, i gotovo.
Ali ipak ne valja žuriti. Jer kad žuriš onda i nadrapaš.
Zadnji primjer nam je jadna Slađa iz Malnarove ''Nočne more''.
Vozila se s prijateljem na motoru, i neki lik im je izletio,
i nesreća se nije mogla izbjeći.
Stradali su oboje, ali je ipak Slađa prošla gore, jer nije imala kacigu.
Evo vijesti sa Indeks-ovog portala u cijelosti…
Mlada se starleta na motoru vozila bez zaštitne kacige
ZAGREB - Slađana Petrušić, poznatija kao Slađa iz Malnarove
“Noćne more”, pala je s motora jučer poslijepodne u Stupniku,
zbog čega je završila na Odjelu kirurgije u bolnici
Sestara milosrdnica s prijelomom lijeve ruke i ozljedom glave,
vrata i nogu. Slađa je bez kacige na glavi sjedila iza prijatelja
koji je upravljao motorom kada je, kaže, ispred njih izletio
auto u koji su se zabili te odletjeli u zrak.
- Ma grozno se osjećam, sve me boli.
Najviše se bojim da mi ne ostanu ožiljci.
No, ovdje ima puno zgodnih doktora, pa mi je lako - rekla je Slađa
Motor je bio nabrijan, jak.
A da je bio ovakav pitanje je kako bi sve prošlo…
O poslu još ništa. Nitko ne zove, ja tražim, gledam, pitam, molim…
Ali još dobivam najviše odgovora, da se strpim, i da su godišnji odmori…
Evo ovo definitivno nebih mogao raditi,…
… jer i sami pogled na sliku mi stvara vrtoglavicu.
Neki strah se uvukao u mene, od visine. A nije mi to nekad bio problem.
Mogao sam raditi na krovovima, balkonima, terasama…
Sad mi na ljestvama klecaju koljena.Koji mi je vrag? Starim li ja to?
A možda je to posljedica pada sa šest metara visokih ljestava.?
Istina i Bog da sam pao već sa prve prečke, ali ipak…?
Šest metara je šest metara…
Eto dok ovo pišem, umalo mi se nije primilo meso za tavicu…
Ako ne paziš, i ne podlijevaš na vrijeme, za čas se desi frka.
Kad to završim, mislim na ručak, odoh još našpricat Bena
protiv buhica, jer mi se u zadnje vrijeme češe malo više…
i okupati ga naravno, pa isčešljati…
Da bude lijep kao njegov tata. A tata mu je ovakav…mops.
Ben je mješanac, Mopsa i Pekinezera, ali ne bih ga mijenjao
ni za što na svijetu.Nitko nema takvu mazu, takvog karakternog,
i pametnog psa. Hvalim ga ne zato kaj je moj, već zato kaj je
stvarno pametan. Iznenadio sam se i sam koliko riječi razumije,
koliko sluša, i koliko povezuje riječi. Evo samo jedan primjer…
Ben je kučni pas, i kad pada kiša, ja mu kažem ''Ben odi piškit,
ali brzo i u kuću''. Nebi vjerovali kako ode piškiti, i to sa strane,
uz kuću, da ne pokisne, i brzo se vraća u kuću.
Za njim ne ostane ni traga šapice na laminatu.
A kad ga samo pustim van, on odjuri i piša i gaca po vodi i blatu.
Zato jer mu nisam rekao ništa. I svaki puta me gleda i čeka reakciju.
No dobro koliko se žalim da nemam vremena i ne stignem ništa
opet sam napisao dugački post…
Dragi moji BISTRO vam bilo…
Post je objavljen 24.08.2006. u 11:59 sati.