ZLOCIN UOCI DEJTONA
Kako su poceli,tako su i zavrsili.Zlocinom.Ujutro,11.septembra 1995.godine,uoci potpisivanja Dejtonskog sporazuma,nadjeni su u svojoj kuci Hamzici.Ajsa Hamzic,rodjena 1930.godine,Razija Hamzic(1933),Camka Hamzic(1927),Hamdija Hamzic(1928)i mladi Isak Mesic zvani Elvir(1971).Mrtvi,svi ubijeni metkom u potiljak.Ostala je sinija za koju su tek sjeli da veceraju.
U kuci Hamzica bila je tih dana zalost.Tri dana prije umro je domacin,Huso Hamzic,skrhan bolom zbog gubitka sina.Njegov sin Mustafa bio je prisilno mobilisan,odveden na Majevicu u gurnut u prve borbene redove.Poginuo je 24.jula 1995.godine.
Tisina je zavladala u dusama malobrojnih preostalih Bosnjaka,od kojih je vecina zivjela u supama i garazama u sopstvenim avlijama ili u komsiluku.Za njih je to bila jasna poruka-mir moze doci,ali vi ovdje ne mozete ostati.
Nekoliko dana prije zlocina poceli su dolaziti Vojkan Djurkovic i njegovi ljudi.Premjeravali su plac i kucu,nesto se dogovarali,a sutradan,rano ujutro,u kucu se uselio Dusan(Mile)Lovro iz Glamoca.Kad se culo za zlocin,dosli su neki od prijatelja i preostale rodbine.Vojkanovi ljudi su bili u avliji i pred kucom,i nikom nisu dali da pridje,sve dok nisu doveli zenu iz komsiluka da opere krv,a zatim i molera da ponovo ofarba zidove.Da nema tragova krvi.
Tijela je odvezla Hitna pomoc,na lice mjesta je izasao cak i istrazni sudija,ali sve se na tome zavrsilo.U ZVANICNIM DOKUMENTIMA JE ZAPISANO DA SU HAMZICI UMRLI PRIRODNOM SMRCU,SVI ZA JEDAN DAN.POTVRDJUJE TO I UVJERENJE MUP-a,CENTRA JAVNE BEZBJEDNOSTI BRCKO OD 1.JULA 1997.UVJERENJE JE DATO NAKNADNO,NA ZAHTIJEV KCERKE UBIJENE CAMKE HAMZIC
(RODJENE MUMINOVIC),ZBOG UPISA U KNJIGU UMRLIH.NACELNIK CJB BRCKO ANDRIJA BJELOSEVIC POZIVA SE NA POTVRDU O SMRTI CAMKE HAMZIC KOJU JE IZDAO DOM ZDRAVLJA U BIJELJINI I U KOJOJ PISE DA JE IMENOVANA UMRLA PRIRODNOM SMRCU DANA 11.IX 1995.GODINE.NEMA KRIVICNE PRIJAVE,NEMA SUDSKOG POSTUPKA,NIKO NIJE KRIV.DOM ZDRAVLJA POTVRDJUJE DA SU TOG 11.SEPTEMBRA 1995.LJUDI S METKOM U POTILJKU UMRLI PRIRODNOM SMRCU.TAKO IM,VALJDA,DOSLO.
A dok je komsiluk jos stajao pred kapijom kuce ubijenih Hamzica,Vojkan Djurkovic je doviknuo Dusanu Lovri,da svi cuju:"AKO NEKO PRIDJE KUCI,PUCAJ!"
Nesto prije toga kcerka Hamdije i Camke Hamzic,Merima Durakovic,protjerana je iz svoje kuce,zajedno sa porodicom.Do tada,kako kaze,nije bilo veceri,u toku cijelog rata,da nisu ocekivali da im zlikovci upadnu u kucu.Bila je to sudbina svih Bosnjaka Bijeljine i Janje-da po cijelu noc,mjesecima i godinama,drhte i cekaju da cuju korake i psovke,da vide lica na kojima nema milosti i koja ih vode u neizvjesnost ili smrt.A onda vrisci,prijetnje,batine,trpanje u vozila,odvajanje muskaraca i zena...Vojkanovi ljudi su prvo pokupili Meriminog muza Senada i njegovog oca i odveli ih na Majevicu,da kopaju rovove.Onda su preostali ukucani dobili radnu obavezu-da ciste novu zgradu kod pijace.TU RADNU OBAVEZU,ZVANICNO I SA PECATOM,DOBILI SU I MALA SELMA,KOJA JE TADA IMALA SAMO TRI GODINE,I NJENA NENA ZUMRETA DURAKOVIC,STARA 87 GODINA.NIKADA NISAM CUO DA JE I U HITLEROVO DOBA TAKO NESTO BILO MOGUCE.U BIJELJINI-JESTE.
A onda se dogodilo ono sto su Durakovici cekali i cega su se bojali:usred noci upali su u kucu Vojkan i njegovi ljudi.Odmah su ih istjerali na ulicu,pa nisu stigli da ponesu nista od stvari,a mala Selma je ponijela-lutku.Tu istu lutku ona je vratila kuci,kad se i porodica konacno,nakon svega,vratila u Bijeljinu.
I,da ne zaboravim ono sto mi je Merima posebno naglasila:"Molim te da napises da,i pored svega,niko od prezivjelih clanova familije Hamzic nije prodao ni zamijenio kucu.Neki jos zive van Bijeljine,ali vratice se.Mi svoje ne damo".
Post je objavljen 24.08.2006. u 09:03 sati.