Marketing
mIrzaaa #11
Ivano Balić kaže da mu je treniranje košarke u djetinjstvu pomoglo da danas postane najbolji rukometaš svijeta. Što si ti radio kao klinac pa danas tako odskačeš od drugih?
- Ništa posebno. Ja nisam onaj tipičan primjer sportaša. Nisam poput Dražena Petrovića bio u dvorani po cijeli dan, nisam sve ostalo zapostavljao zbog sporta. Trenirao jesam, i tome sam ozbiljno pristupao, ali sam vodio normalan život, i izlazio, i završio školu. O sportskoj karijeri sam ozbiljno počeo razmišljati nakon 18. godine kada sam iz Zameta došao u Zagreb. Kada je došla prva lova, ha, ha.
Što misliš o rukometašima koji boje kosu?
- To je isfuravanje, da bi prošao financijski bolje, zapaženije. Nemam ništa protiv toga. Drago mi je vidjeti nekog rukometaša da se isfura tako, jer mislim da smo dosta zapostavljeni kao sport u odnosu na košarku i nogomet. Al', eto, imamo i mi svojih zvjezdanih trenutaka.
Pale li te rukometašice?
- Pa ne baš. Ha, ha… Bez komentara.
Koje sportašice su ti izgledom najprivlačnije?
- Pa možda plivačice…i…odbojkašice.
Sljedeću sezonu igrat ćeš za španjolski Ciudad Real…
- Točno. Prelaskom u Ciudad Real ostvario mi se san, jer sam oduvijek htio igrati u Španjolskoj. Volim taj mediteranski stil života, tu laganiju i opušteniju atmosferu među ljudima.
Idealno putovanje?
- Već sam bio na jednome. Dva tjedna na Karibima s najboljim prijateljem. Bilo je to jedno od najboljih putovanja u mom životu. Općenito, volim putovati i putujem puno. U zadnje vrijeme su me jedino počela zamarati službena putovanja s klubom. Proputovao sam stvarno skoro cijeli svijet, bio sam na svim kontinentima, osim Sjeverne Amerike, i po nekoliko puta. Europu sam prošao uzduž i poprijeko, ali Karibi su bili odmor i uživanje te su ostavili na mene najsnažniji dojam.
Čime putuješ najradije?
- Po Hrvatskoj autom, a ovo ostalo avionom. Najjednostavnije mi je i najbrže.
Jesi li ikada stopirao? Povezeš li ti autostopere?
- Stopirao sam u mladosti, ali sada se bojim nekoga pokupiti na cesti i rijetko to činim. Uvijek mi se neki filmovi pojavljuju u glavi, što da se sada nešto dogodi… i onda nagazim po gasu. Možda mi je to mana, ali…
I do kuda si najdalje dogurao s ruksakom i vrećom za spavanje?
- Rijeka – Krk, ha, ha. Ali zato je jedan moj prijatelj došao iz Rijeke čak do granice Irana s Irakom, i nisu ga pustili u Iran jer je vladala neka zaraza. Iskreno se divim takvim pothvatima i sam bih se odvažio na tako nešto, no, za to bi mi trebalo otprilike dva mjeseca slobodnog vremena, a o tome mogu samo sanjati.
Koju zemlju još nisi posjetio, a volio bi?
- Ima ih više. Među mojim najvećim željama je odlazak u Indiju. Fascinira me ta zemlja i htio bih obići njenu unutrašnjost, sjeverni dio prema Tibetu i sam Tibet. Volio bih otići i na safari u Keniju, na Kubu i na Jamajku.
Od svih zemalja u kojima si bio, što misliš, gdje su najljepše djevojke?
- Svaka zemlja ima i lijepe i ružne, ali po mom ukusu najljepše djevojke su u Istočnoj Europi i Skandinaviji.
Ljetovanje ili zimovanje?
- Podjednako. Obožavam skijanje, skijam uvijek kada imam vremena. Vrhunski je to užitak. Probao sam bordat, ali ne mogu. Nikako. A more je more, tu se ne treba puno govoriti. Nadam se da ću po završetku karijere moći oboje.
Najbolja nacionalna kuhinja?
- Jako mi se sviđa mađarska kuhinja, ali na prvom mjestu je ipak mediteranska kuhinja, naša, španjolska, talijanska...
Nakon profesionalne karijere...
- Dić' sve četiri u zrak i nastaviti posao u građevinarstvu koji sam s prijateljima započeo. Pokušavam već sada oploditi zarađeni novac kako ne bih poslije karijere previše o tome razmišljao... Onda se nadam više putovati, ispuniti svoje snove. Volio bih posjetiti i neka mjesta u kojima sam već bio, poput Atene, vratiti se tamo mirne glave i sve obići.
Može li sportaš osigurati svoju egzistenciju baveći se samo rukometom?
- Ne.
Do kada se misliš aktivno baviti rukometom?
- Još tri godine. Želim se vratiti. Nadam se da će mi za tri godine neke druge stvari predstavljati prioritete u životu. Treba malo početi normalno živjeti, razmišljati o obitelji... Rukometa se neću nikada zasititi, ali me već sada počela puno smetati odvojenost od Hrvatske i normalnog života.
Gdje bi volio sagraditi kuću jednoga dana?
- U Rijeci, blizu mora. Već imam u glavi projektiranu svoju oazu gdje ću uživati, roštiljati...
Da nisi rukometaš bio bi...
- Noćni bravar, ha, ha. Ne znam, ne mogu zamisliti život bez rukometa.
Koju poznatu osobu bi volio upoznati i o čemu bi s njom razgovarao?
- Angelinu Jolie. Porazgovarao bih malo s njom...(smije se). Divim joj se zbog humanitarnih stvari koje radi, iako joj to ne treba.
Što bi učinio jednim potezom čarobnim štapićem?
- Nemam pojma, stvarno. Sad trenutno sam toliko zadovoljan sobom, živim svoj san tako da mi stvarno više ništa ne treba.
Kome bi darovao godišnju ulaznicu za domaće utakmice Ciudad Reala?
- Prvoj susjedi koja bude stanovala do mene...nadam se da ću se uvaliti koji put na ručak, ha ha.
Osjećaj zlatne medalje oko vrata i ruku voljene oko vrata...
- Teško pitanje. To su možda dvije stvari koje se ne mogu usporediti. Ta medalja, taj osjećaj traje trenutno, to traje jedan određeni period - mjesec, dva, tada to postaje normalna stvar. Dok voljena oko vrata, ako je prava voljena, to traje cijeli život i u svakom slučaju je vrijednost toga puno veća.
Rijeka dobiva Hostel…
- Odlično! Čitao sam već o tome u novinama. Drago mi je zbog toga. Sada ću imati gdje prespavati kada mi zaključaju doma vrata, kada dođem ujutro… ha ha.
Poruka čitateljima Hostelera...
- Živite život punim plućima, jer život je samo jedan.
Post je objavljen 23.08.2006. u 21:11 sati.