Novi prostor polako postaje dom.
Jučer smo zasadili ružmarin na balkonu. Ovih dana dolaze na red lavanda, metvica, kadulja i još poneki dragocjeni suradnik.
Čim je miris ružmarina zaškakljao eter, raspoloženje je poskočilo.
U rasadniku kojeg smo jučer obišli, u kutu, zaboravljena i prelijepa čekala nas je i jedna Rozita (tako je nazvasmo), bujnih listova i s ponekim ružičastim cvijetkom. Niti sam imala na umu nabaviti biljke s cvjetovima (not my thing, really), niti volim roza boju, ali to me razbarušeno stvorenje zvalo iz zabačenog kuta staklenika, obećavajući da neće biti zahtjevna. Čak se i blagajnik začudio kad smo je donijeli pred njega:
«Otkud ovaj Anthurium? Nisam ni znao da još koji imamo.» Usput se i nadivio neobičnoj ljepoti naše već usvojene Rozite, ali je nastao problem jer je nije bilo u katalogu, pa smo morali malo pričekati dok pročešljaju stare kataloge i nađu cijenu.
Na beton preko puta više skoro da i ne obraćam pažnju. Čim izađem na balkon, pogled i ruke odmah padaju na svježu zemlju, kamenje i mirisno mediteransko bilje.
Rozita se, čista i osvježena, trenutno ponosno šepuri na podu blagovaonice, reflektirajući mi misli: «Imam dom. Dobro je.»
ufotkano mobitelom kojem kamera služi za...niš', but you get the picture
Post je objavljen 23.08.2006. u 19:16 sati.