Gliser je sjekao mirno more brzajući prema Mulu. U Danielovoj glavi vladao je kaos. «Ti si, dragi moj, daleko od stvarnosti, DALEKO OD STVARNOSTI « bio je siguran da je već čuo te iste riječi, ali nije se mogao sjetiti gdje niti od koga, no morao je priznati da su jako blizu istini. Usidri gliser i pođe ravno do trgovine. Koračao je brzo, ne primjećujući nikoga oko sebe. Kada otvori vrata, odahne s olakšanjem.
«Hvala Bogu, tu si.»
Tina ga je u čudu gledala. Srećom, trgovina je bila prazna. Daniel obiđe pult i snažno je zagrli. Ljubio je njeno lice, kosu, ramena, vrat. Tina se nježno izvuče.
«Daniele, što ti je?» upita blago, a zatim u čudu vikne:
«Što se dogodilo? Netko te je napao?!»
Zabrinuto je prstima prelazila po modricama na njegovom vratu. On zatrese glavom.
«Nevjerojatna je to priča. Da, netko me je napao, ali u snu. Kad sam se probudio, imao sam ove masnice. Ali, pustimo sad to. Tina, moram te nešto pitati, jako je važno.»
«Reci»
«Je li istina da Max dolazi po vas?»
Tina pocrveni kao rak.
«Ne, ono što je meni važno, bi li pošla s njim, da dođe po vas?»
Tina je bila povrijeđena njegovim pitanjem. Htjede mu odbrusiti odgovor, no vidjevši paniku u njegovim očima, sažali se.
«A što ti misliš? Nakon što smo bili nerazdvojni ovo kratko vrijeme, misliš da bi samo tako pošla sa čovjekom koji me je ostavio ovdje samu sa djetetom?»
Daniel je napeto gledao u nju, razmišljajući o onome što je rekla. Shvatio je poruku. Polako odmahne glavom.
«Ne, ne bi me napustila. Ne bi se vratila Maxu. Imaš pravo, tebe i mene veže ono što ste vas dvoje odavno izgubili. Moji osjećaji prema tebi… Znaš već.»
Tina pocrveni još više. Daniel stegne njenu ruku.
«Oprosti, ponašam se kao luđak. Ovu noć, i dan, neću nikada zaboraviti. Umoran sam kao pas. O, Tina, u glavi mi je pakao!»
«Opet aveti?» Upita preplašeno. On kimne glavom. Nježno ga pomiluje po kosi.
«Nego, reci mi, otkud ti informacija da Max dolazi?»
U to se oglasi zvonce na vratima.
«Gle, gle. Stvarno si brz, svjetioničaru. Da se nismo maloprije oprostili na svjetioniku, mislila bih da si ovdje spavao» teatralno će Lorna ne skrivajući zadovoljstvo.
Tina upitno pogleda Daniela, pa nesuđenu svekrvu. Njegovo lice poprimi pepeljastu boju.
«Došla je na svjetionik i tražila da budem s njom. Izbacio sam je iz kuće. Ona mi je rekla za Maxa.»
Tina se u nevjerici okrene prema ženi. Lorna raširi ruke nestašno se smješkajući.
«Ne gledaj mene, dušo. Je li ti se pohvalio otkud mu ožiljci na vratu? Možda nije dovoljno brzo zatvorio vrata?»
Bilo je očito da se Lorna izvrsno zabavlja. Daniel je hladno pogleda.
«Nikada, baš nikada ne bi imao posla sa ubojicom moga, tek rođenog bratića.»
U trgovini zavlada tišina. Tina je stajala između njih ne znajući što bi rekla, dok se osmjeh na Lorninom licu pretvorio tek u otužnu grimasu.
«Očekujem te popodne u kući. Moramo porazgovarati o nečemu jako važnom.»
Reče hladno prije nego je s treskom zalupila vrata. Tina se okrene prema Danielu. On odmahne glavom.
«Ne sada, kasnije. Sve ću ti ispričati. Hoćeš li doći na svjetionik?»
Tina nervozno slegne ramenima.
«Ne znam. Prvo mi duguješ veliko, veliko objašnjenje» reče zamišljeno. Daniel kimne glavom.
«Nema problema, nemam ti što tajiti. Doći ću po tebe. I ne zaboravi knjigu. Imamo još dva dana. Nemoj me pitati kako znam, jednostavno znam. Sada sam siguran.»
Tina je nervozno gnječila papirić u ruci.
«Je li istina? Reci mi, je li istina ono o ubojici?»
Daniel potvrdi. Zamoli je da ništa ne spominje pred Elom.
«Gdje je Marin?» Iznenada upita.
«Nisi ga valjda ostavila Lorni na čuvanje?»
«Nisam luda! A i Lorna nema vremena. Čini se da je prilično zauzeta» reče gledajući Danielov vrat.
«Sa Elom je. Tvoja teta me nije puštala dok joj nisam ostavila sina. Strašna je!»
On potvrdi glavom, zatim je iznenada privuče k sebi, poljubi je i mahne na pozdrav.
«Moram do Kristijana. Vidimo se kasnije.»
Sva zbunjena, Tina je gledala za njim. Ovakvo ponašanje nije bilo svojstveno Danielu. «Što ja znam o njemu? Jedva ga poznajem» prođe joj mislima. Iznenadi je vlastita sumnja. Još jučer bila mu je spremna život povjeriti, a sada… Prekori se crvena u licu. Nije bilo vremena za sumnju. Ne sada, ne na pragu velikih događaja. Tina uzdahne. Trudila se smiriti osjećaje i racionalno razmisliti o svemu. Po njegovom umornom licu zaključila je da oka nije sklopio prošle noći. Znala je da je zabrinut, i to ne samo za nju, mučilo je njega puno više problema. Lornini komentari učinili su je sumnjičavom, no što je više razmišljala o Danielu i Lorni, bila je sigurnija da postoji nešto ružno i mračno između njih dvoje. Užurbano je pospremala nestrpljivo očekujući kraj radnog vremena.
Daniel se teška koraka zaputi prema crkvi. Nije morao biti posebno pametan da zaključi kako ga Lorna pokušava razdvojiti od Tine, ali zašto? Zbog Maxa? Ili Marina? Ne, Lorna nikada nije prihvatila Tinu za snahu, a ni za unuka nije previše marila. Ipak, očito nešto želi od njega (a to sigurno nisu seksualne usluge, premda je tako izgledalo). Postoji još nešto… ali što? Sudeći po prošloj noći, ta žena ima moći koje nadilaze njegove. Dakle, što bi ona mogla trebati od Daniela? Tinu? Bojao se i pomisliti. Ispred crkve ugleda nekoliko ljudi. Iznenađeno zastane pokraj ograde. Vrata su bila otvorena. Upita nekog starca što se događa.
«Ljudi su došli po oprost, zar se ne vidi?» reče on kratko i nastavi put. Daniel se nasmije. Uđe u polumračnu crkvu. Troje ljudi stajalo je u redu ispred ispovjedaonice. Daniel se priključi grupi. Sa zanimanjem je razgledavao crkvene kipove. Blagost koja je zračila sa lica svetaca natjera Daniela da nakon dugo vremena razmišljao o vjeri, o vlastitim sumnjama, o vremenu kada se pred oltarom obećao jednoj ženi - dok ih smrt ne razdvoji. Iz misli ga prene blago gurkanje. Bio je njegov red. Daniel uđe u mračnu prostoriju.
«Bog. Izgleda da imaš gužvu.»
«Daniele! Što ti radiš ovdje?» razveseli se Kristijan. Daniel mu ispriča događaje koji su uslijedili nakon njihovog razgovora. Nije krio zabrinutost za Tinu Kristijan se naviri kroz vrata ispovjedaonice. U crkvi nije bilo nikoga.
«Slušaj, moram još obaviti blagoslov kuće, a u podne sam zakazao kratku misu i pričest za sve koji su se ispovjedili. Mislim da će biti najbolje da vas dvoje još jednom porazgovarate. Tina je razumna žena. Ne predaje se niskim strastima niti može dugo biti u svađi. Vjerojatno jedva čeka da ti se baci u zagrljaj.» Daniel osjeti olakšanje.
«Imaš pravo. Idem. Dolaziš na svjetionik?»
Kristijan potvrdno odgovori. Daniel se digne, no svećenik ga zaustavi.
«Hej, kuda žuriš? Tina još nije završila s poslom. Vrati se i klekni.» Daniel zbunjeno posluša.
«Tako. A sada se ispovijedi.» Daniel u čudu pogleda prijatelja.
«Kako to misliš? Nisam došao na ispovijed! Samo sam ti htio sve ispričati.»
«Možda» reče Kristijan blago,
«Ali nisi me pričekao vani, već si došao ravno unutra. Hajde, olakšaj dušu, jer za ono što nas čeka, treba nam mudrosti i čisto srce. Mislim da nisi slučajno zalutao ovdje.»
Daniel je sa očitom nelagodom počeo iznositi neke nevažne sitnice kako bi zadovoljio prijatelja, no malo po malo, riječi krenu same od sebe i on istrese cijelu svoju dušu, sve rane koje su još u dubini pekle, sve svoje strahove i sve ono za što se smatrao krivim uključujući smrt svoje žene. Kada je završio, osjećao se iscrpljen, ali nekako laganiji. Kristijan ga odriješi grijeha, nije mu dao pokoru, jer je smatrao da je njegova pokora unaprijed određena i da ga već čeka. Udijeli mu pričest i otpusti ga u miru Božjem.
«Hvala ti.» reče Daniel na rastanku. Kristijan slegne ramenima.
«To mi je posao.»
Post je objavljen 23.08.2006. u 18:40 sati.